Trgovina u Srbiji poprima obeležje oligopolske strukture – tvrdi državni sekretar u Ministarstvu spoljne i unutrašnje trgovine Dragovan Milićević. On je na prošlonedeljnom panelu o carini i elektronskoj trgovini u organizaciji Danas konferens centra, upozorio na povećanje koncentracije u trgovini i dodao da će taj problem biti još više izražen kada se spoje dva velika strana lanca – Merkator i Agrokor, koji na srpskom tržištu posluje pod brendom Idea.

Kako bi se sprečio nastanak praktično duopola na srpskom tržištu, budući da bi osim hrvatsko-slovenačkog lanca ovde kao jedini dovoljno snažan učesnik ostao samo belgijski Delez, Milićević predlaže „poboljšanje ambijenta za poslovanje koji će privući druge velike igrače i tako pojačati konkurenciju“. U tom kontekstu, Milićević je podsetio da veliki međunarodni lanac diskontnih supermarketa Lidl kupuje lokacije za izgradnju 15 objekata u Srbiji, posle čega će početi da posluje i na našem tržištu. Taj lanac je, inače već prisutan u regionu, uključujući i Hrvatsku, gde je glavni konkurent Konzumu, trgovinskom lancu u vlasništvu Agrokor grupe Ivice Todorića.

– Po zakonu, trgovina u Srbiji je slobodna. Država se ne meša niti u formiranje cena, niti u način poslovanja. Cilj novog zakona o trgovini je bio da se trgovina u Srbiji oslobodi svih stega, pa su tako ukinuti i neki bitni elementi bivšeg zakona, uključujući i obavezu trgovaca da Ministarstvu redovno daju određenu statistiku o svom poslovanju – rekao je Milićević.

On je dodao da savremene tendencije u svetu uključuju neograničenu slobodu kupovine robe, između ostalog i uz Pejpal koji je ove godine ušao na tržište Srbije.

– Do određene vrednosti možete kupiti robu u inostranstvu bez plaćanja carine pri uvozu. I mada je reč o robi male vrednosti, ako se ona bude masovno kupovala, konkurencija će ipak biti povećana. Za osnovne proizvode ne, ali za neke druge kategorije hoće, jer na srpskom tržištu mnoge proizvode nećete moći da nabavite po nižoj ceni – tvrdi Milićević.

On je podsetio i na to da je Srbija usvojila Zakon o zaštiti potrošača, koji je definisao bitne elemente funkcionisanja garancija, tako da potrošač sada može da vrati određeni proizvod i da dobije svoj novac nazad.

– Proizvođač više nema direktne obaveze prema kupcu, ali trgovac ima. Takođe, podrazumeva se da garancija važi do dve godine, što znači da kad trgovac kaže da nudi garanciju od godinu dana on, zapravo, vara kupca. Jer, to bi praktično značilo da trgovac daje tri godine garancije – dve godine koje se utvrđene Zakonom i jednu koju on dodatno nudi kupcu – precizirao je Milićević.

Veselin Milošević, pomoćnik direktora Uprave carina, ocenio je da je dolazak Pejpala na tržište Srbije dramatično povećao broj pošiljki koje prolaze kroz naš carinski i poštanski sistem.

– Stalno se povećava broj paketa, a u prethodnih nekoliko meseci zabeležen je rast od 50 odsto. Ilustracije radi, samo u carinarnici Niš, u proteklih šest meseci, odnosno od aprila do kraja septembra, ocarinjeno je 5.726 pošiljki koje su plaćene preko Pejpala, što predstavlja rast od 60 procenata u odnosu na isti period prošle godine. Ukupna vrednost tih pošiljki premašuje 20 miliona dinara. To je oko 3.500 dinara po pošiljci ili 30 evra, što je i uobičajena vrednost za celu Srbiju – rekao je Milošević.

On je izneo i podatke za novosadsku carinarnicu u kojoj je u istom periodu ocarinjeno 15.533 paketa kupljenih preko Pejpala, za koje su primaoci platili dažbine u iznosu od 10,5 miliona dinara. Od toga se 10 miliona odnosi na PDV, a samo pola miliona na carinu. To znači da vrednost čak 95 odsto pošiljki, ne premašuje 50 evra. Svi paketi do te vrednosti oslobođeni su plaćanja carine, ali ne i PDV-a, dok se na skuplje pošiljke plaća i carina i porez.

– U istom periodu prošle godine, plaćeno je samo 3,5 miliona dinara dažbina na pošiljke ocarinjene u Novom Sadu, što znači da je ove godine promet tri puta veći. Zaključak je da su građani veoma zainteresovani za kupovinu preko interneta i plaćanje Pejpalom i da naplata zakonskih dažbina ne predstavlja prepreku za razvoj elektronske trgovine – ocenjuje Milošević.

Prema njegovim rečima, Uprava carina je spremno dočekala dolazak Pejpala u Srbiju, pa je u dogovoru sa Poštom Srbije promenjena organizacija posla i uveden smenski rad kako ne bi došlo do kašnjenja u isporuci zbog povećanog broja pošiljki.

– Carinska administracija je od kada postoji u sukobu nadležnosti koje treba da ispuni. S jedne strane, mi smo deo državne administracije, koja je prevashodno ustrojena da se budžetska sredstva redovno uplaćuju, a s druge, moderne tendencije idu ka tome da carina bude promoter i stvaralac ambijenta u kome će poslovna zajednica i građani moći da posluju i da ostvaruju svoje interese na brz, efikasan, racionalan način, a to znači i sa manje troškova. Pomiriti te dve suprotnosti nije lako. Treba videti koje ćete kontrole ustrojiti pre svega ka fiskalnoj ulozi, a sa druge strane dokle ćete biti fini regulator građana i privrede. To je izazov sa kojim se sve savremene carine suočavaju, pa tako i naša – upozorio je Milošević.

On je dodao da je stav Carine da elektronska trgovina preko Pejpala može „samo dobro da donese“ i to ne samo građanima koji na taj način mogu dođu do željene robe po nižim cenama, već i nacionalnoj ekonomiji.

– Direktna korist ogleda se u tome što svako od nas može da zadovolji svoje potrebe na način koji odgovara njegovom ličnom budžetu, dok će posredno, i uprkos tome što je reč o uvozu roba male vrednosti, ova trgovina doprineti jačanju konkurencije i podstaći domaće proizvođače i trgovce da razmišljaju o ceni robe koju nude građanima Srbije – rekao je Milošević.

Bojana Nikolić, direktor Direkcije za ekspres pošiljke i logistiku PTT-a navela je da će u Evropskoj uniji, do 2015. godine, tržište elektronske trgovine dostići obim od 6,8 milijardi evra, što predstavlja rast od 75 odsto u odnosu na trenutnu situaciju. Do tada će udeo paketskog saobraćaja koji potiče od trgovine obavljene preko interneta u ukupnom broju paketa koji se šalju poštom, dostići 30 odsto.

– Prema planu EU, do 2015. će 50 odsto građana Unije kupovati robu preko interneta, 20 odsto će je nabavljati iz inostranstva, a 33 procenata malih i srednjih preduzeća će svoju robu prodavati onlajn. Prema podacima Zavoda za statistiku, u Srbiji internet koristi 55,8 odsto građana, a gotovo milion njih je već kupovalo robu i plaćalo usluge preko interneta. To znači da je za samo godinu dana broj korisnika tih usluga porastao za 300.000, pa je učešće elektronse trgovine u ukupnoj trgovini u Srbiji dostiglo 10 odsto – naglasila je Bojana Nikolić.

Tom rastu je, kako je navela, doprineo ne samo dolazak Pejpala već i to što je država podigla limit za carinjenje robe sa 20 na 50 evra, „ali i činjenica da je Pošta uvela uslugu Post eksport“. U pitanju je usluga kojom Pošta omogućava malim i srednjim preduzećima jednostavnijii i jeftiniji postupak izvoza robe, „za koji sada treba popuniti jedan obrazac, a ne sedam, kao što je bilo ranije. Post eksport se može koristiti za izvoz robe u vrednosti do 1.000 evra po jednoj pošiljci i tu uslugu za sada koristi oko 300 malih privrednika. „Na ovaj način za godinu dana je izvezeno 1,3 miliona evra robe“, rekla je Nikolićeva.

Slavko Đumić, zamenik predsednika Republičke agencije za poštanske usluge, ukazao je na procenu analitičara EU prema kojoj će do 2020. godine 10 odsto bruto domaćeg proizvoda dolaziti od robe i usluga koje će se transportovati putem pošte. On je upozorio na brojne zloupotrebe koje sa sobom donosi elektronska trgovina, kao najpogodniji kanal za plasiranje falsifikovane robe. Đumić je, kao jedan od argumenata za tu tvrdnju naveo podatak da se u svetu na svake 44 sekunde dogodi da neko primi robu koju je kupio preko interneta, a koja ne odgovara reklamiranom opisu. To je, smatra on, razlog više za usvajanje preciznih podzakonskih akata, koja će omogućiti kupcu da besplatno vrati defektnu robu.

– Elektronska trgovina se koristi i za masovno plasiranje krivotvorene robe i robe sa neodgovarajućim karakteristikama. Procene Evropske komisije su da će se 2020. godine 10 odsto BDP-a ostvarivati poštanskim kanalima. To dovoljno govori o značaju elektronske trgovine. Međutim, u medijima vidimo gotovo egzibicionističke primere trgovine, poput slučaja kada je kupcu stigla cigla umesto laptopa, o kome se mnogo govorilo, pa se i policija uključila pokušavajući da nađe krivca i na kraju ga nije našla. S druge strane, malo se govori o češćim slučajevima prevare, jer ko zna koliko laptopova se bez odgovarajućih atesta i tehničkih karakteristika, bez plaćanja poreza i sa lažnim komponentama proda daljinskim putem, koji je idealan za ljude koji se bave takvim prevarama. Zato ovaj problem treba rešavati sistemski, a ne pojedinačno – smatra Đumić.

Prema njegovim rečima, Srbija se ne suočava sa problemom preterane regulacije, već sa nepostojanjem bilo kakve regulacije koja bi važila za slučajeve kada pošta služi kao maloprodajni kanal, dakle kada gubi svoju poštansku dimenziju.

– Postoji razlika između pisma, koje uživa garanciju tajnosti i nepovredivosti, i prodaje neke robe. Dakle, roba koja se transportuje poštom ne može da ima istu pravnu prirodu koju imaju tradicionalne poštanske pošiljke. U Nacrtu zakona koji se bavi ovom tematikom, stoji da daljinski prodavac mora da obezbedi postojanje ugovornog odnosa sa poštanskim operatorom koji će garantovati kupcu da će, o trošku prodavca, moći da vrati robu koju je primio, a koja ne odgovara opisu – ističe Đumić.

Autori ovog Nacrta zakona shvatili su, međutim, da ta odredba neće biti dovoljna, već će biti potreban podzakonski akt koji neće nikoga opteretiti, a koji će omogućiti primenu ove zakonske odredbe u praksi. „To bi morao da bude ugovor po pristupu, tako da uslovi ne mogu da se menjaju. Mora se uvesti registracija poštanskih operatora koji žele da se bave transportom ovih pošiljki“.

– Pošto pošiljka namenjena prodaji nije ista kao ona koja nema tu namenu, ta pošiljka bi morala da ima posebnu adresnicu na kojoj bi bio naveden i broj telefona trgovca koji bi kupac mogao da pozove u slučaju da roba ne odgovara onoj koju je kupio, tako da može besplatno da vrati paket. Svi trgovci bi morali da budu registrovani na posebnom portalu i mi bismo te podatke povezali sa podacima o poštanskim operatorima i sa svim drugim podacima koji bi kupcu mogli da budu od koristi. Poštanski operatori bi morali da vode evidenciju o pošiljkama, što oni već i čine, radi sprečavanja pranja novca. To bi smanjilo mogućnost bilo kakvih prevara jer bismo, recimo, mogli da vidimo da neko lice ima pet pošiljaka u jednom danu. Za to lice bi se opravdano moglo posumnjati da se bavi prodajom, pa bi ga posetio tržišni inspektor i upozorio ga da mora da prijavi firmu ili da plati kaznu i prestani time da se bavi – rekao je Đunić, dodajući da su za poslednjih šest meseci tradicionalne poštanske pošiljke opale za 10 odsto, ali je segment trgovine porastao.

„Amazon“ – krupan zalogaj

– Procenjuje se da ukupni potrošački potencijal građana Srbije iznosi oko sedam milijardi evra, što je malo – konstatovao je Dragovan Milićević, državni sekretar u Ministarstvu spoljne i unutrašnje trgovine. Na pitanje: zašto Srbija ne preduzme korake kako bi na naše tržište dovela velike igrače u elektronskoj trgovini, poput Amazona, on je ocenio da je reč o ogromnoj kompaniji, koja za razliku od Srbije „verovatno zna kako će se svet razvijati u narednih 50 godina, te da je naše tržište malo za jednog takvog giganta“.

Dragovan Milićević, državni sekretar u Ministarstvu spoljne i unutrašnje trgovine

Zakonom o zaštiti potrošača precizirano je da kupac može da vrati određeni proizvod i da dobije svoj novac nazad. Proizvođač više nema direktne obaveze prema kupcu, ali trgovac ima. Takođe, podrazumeva se da garancija važi do dve godine, što znači da kad trgovac kaže da nudi garanciju od godinu dana on, zapravo, vara kupca. Jer, to bi praktično značilo da trgovac daje tri godine garancije – dve godine koje se utvrđene Zakonom i jednu koju on dodatno nudi kupcu.

Veselin Milošević, pomoćnik direktora Uprave carina

Stav Uprave carina je da elektronska trgovina preko Pejpala može samo dobro da donese i to ne samo građanima koji na taj način mogu dođu do željene robe po nižim cenama, već i nacionalnoj ekonomiji. Direktna korist ogleda se u tome što svako od nas može da zadovolji svoje potrebe na način koji odgovara njegovom ličnom budžetu, dok će posredno ova trgovina doprineti jačanju konkurencije i podstaći domaće proizvođače i trgovce da razmišljaju o ceni robe koju nude građanima.

Bojana Nikolić, direktor Direkcije za ekspres pošiljke i logistiku PTT-a

Prema planu EU, do 2015. će 50 odsto građana Unije kupovati robu preko interneta, 20 odsto će je nabavljati iz inostranstva, a 33 procenata malih i srednjih preduzeća će svoju robu prodavati onlajn. Prema podacima Zavoda za statistiku, u Srbiji internet koristi 55,8 odsto građana, a gotovo milion njih je već kupovalo robu i plaćalo usluge preko interneta. To znači da je za samo godinu dana broj korisnika tih usluga porastao za 300.000, pa je učešće elektronse trgovine u ukupnoj trgovini u Srbiji dostiglo 10 odsto.

Slavko Đumić, zamenik predsednika Republičke agencije za poštanske usluge

Mnogobrojne su zloupotrebe koje sa sobom donosi elektronska trgovina, kao najpogodniji kanal za plasiranje falsifikovane robe. Kao jedan od argumenata za tu tvrdnju navešću podatak da se u svetu, na svake 44 sekunde, dogodi da neko primi robu koju je kupio preko interneta, a koja ne odgovara reklamiranom opisu. To je razlog više za usvajanje preciznih podzakonskih akata, koja će omogućiti kupcu da besplatno vrati defektnu robu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari