docent na Pravnom fakultetu Univerziteta u NišuFoto: Privatna arhiva

Uroš Zdravković, docent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Nišu se u tekstu koji prenosimo bavi analizom postojeće krize multilateralnog trgovinskog sistema.

Nijedna država ne može doći do nedostajućih resursa bez interakcije (putem trgovine, investicija, transfera tehnologije) sa drugim državama. Svim državama je, takođe, u interesu da se njihovi trgovinski odnosi odvijaju u okviru predvidivog i sigurnog sistema, koji sadrži jasna pravila ponašanja. Ukoliko je optimalno izbalansiran, takav sistem deluje stimulativno na trgovinu, inovacije, poslovnu inicijativu i saradnju. Alternativa takvom sistemu je arhaični i nepredvidivi habitus koji odvraća od inicijative i usmerava poslovnu zajednicu ka defanzivi i „ušančenju“.

Tokom gotovo celokupne druge polovine prethodnog veka, veliki broj država sveta je činio napore da putem pregovora uspostavi odgovarajući multilateralni trgovinski sistem koji bi olakšao trgovinu i podstakao globalni privredni rast. To se konačno dogodilo 1994. godine, kada je preko 100 država i carinskih teritorija sveta osnovalo Svetsku trgovinsku organizaciju (STO), sa sedištem u Ženevi. Vremenom su Svetskoj trgovinskoj organizaciji pristupile gotovo sve preostale države i carinske teritorije sveta.

Svetska trgovinska organizacija se može okarakterisati kao najveće „čedo“ globalizacije i „novog svetskog poretka“. Uspostavljena je na vrhuncu vladavine ideologije liberalizma, koja je u to vreme snažno promovisana od strane zapadnog sveta. Multilateralni trgovinski sistem je tada „skrojen“ u skladu sa interesima ekonomski najrazvijenijih sila (SAD-a, Evropske zajednice, Japana i Kanade). Ostali akteri su se takvom sistemu prilagođavali, ukoliko nisu želeli da „stoje sa strane“ glavnih globalnih ekonomskih procesa.

Tokom prve dve decenije postojanja, STO se pokazala kao dobro izbalansirani i funkcionalni multilateralni trgovinski sistem. Sistem u kome države ostvaruju (ali i očekuju) onoliko koristi od otvorenog tržišta drugih država, koliko i tim drugim državama omogućava njihovo otvoreno tržište. Sve je to omogućilo odvijanje svetske trgovine u stabilnim i predvidivim okvirima. Svetska trgovina je rasla, a rasle su i strane investicije. Upravo od sredine 90-tih godina, kada je osnovana STO, beleži se veliki i kontinuirani ekonomski napredak u državama sa tzv. „rastućom privredom“ (slučaj sa Kinom, „Istočnoazijskim tigrovima“, Indijom, Brazilom i t.d.). Sa druge strane, dogodila se paradoksalna situacija, u kojoj tradicionalne ekonomske sile stagniraju ili slabo napreduju (čak beleže i ekonomski pad), u okruženju koje je podešeno po njihovim merilima. Za razliku od njih, mnoge države u razvoju (naročito Kina) su se maksimalno prilagodile takvom sistemu i iz njega postigle velike koristi. Zabluda bi bilo uverenje da su se te države mogle razviti u slučaju da su se suprotstavile novom ekonomskom poretku koji je uspostavljen od strane SAD i ostatka zapadnog sveta. Njima je globalizacija omogućila da se razviju.

Iako su SAD i dalje nominalno najveća ekonomska sila sveta, privredni rast u toj državi, tokom poslednje decenije, nije zadovoljavajući. Beleži se pad izvoza, ali i potrošnje. Američki birači su se okrenuli političarima koji za pad privrede SAD okrivljuju globalni ekonomski poredak i prethodne establišmente demokrata koji su istupali kao glavni promoteri takvog sistema. Na talasu nezadovoljstva zbog takvog stanja, Donald Tramp je pobedio u trci za predsednika SAD. Svoj program, a i kasnije delovanje, zasnovao je, između ostalog, na protekcionizmu i oštroj kritici prema STO i globalnom trgovinskom sistemu. Od 2017. godine, SAD blokiraju izbor novih članova Apelacionog tela, koje vrši funkciju drugostepene instance u sistemu rešavanja sporova u STO. Usled ove blokade, Apelaciono telo je krajem 2019. godine ostalo bez neophodog broja članova koji bi postupali u predmetima po žalbi. Na ovaj način je celokupan sistem rešavanja sporova u okviru STO, prvi put nakon četvrt veka funkcionisanja, postao nefunkcionalan. Uporedo sa tim, SAD su, odstupajući od načela STO, uvele značajne trgovinske restrikcije na uvoz mnogih proizvoda. Glavna meta ovih mera je uvoz iz Kine. Ne treba zanemariti i česte najave izlaska SAD iz STO od strane predsednika Trampa.

Ovakavo postupanje pokazuje da su SAD strateški nezadovoljne postojećim multilateralnim trgovinskim sistemom i da se kriza neće brzo i lako prevazići. Takođe, moramo imati u vidu da multilateralni trgovinski sistem ne može suštinski postojati bez ključnog učešća SAD u njemu, koje su i dalje vojno, ekonomski i politički najveća sila na svetu, sa respektabilnim potrošačkim tržištem. Da bi opstala, Svetska trgovinska organizacija se mora reformisati. Balans prava i obaveza koji je funkcionisao tokom prve dve decenije postojanja STO je danas značajno narušen, uzimajući u obzir, pre svega, odnos između SAD i Kine. Zbog toga je neophodno da članice STO otpočnu nove pregovore kojima bi se redefinisali međusobni trgovinski ustupci i kako bi se uspostavio novi optimalni balans između interesa glavnih giganata svetske ekonomije. Prilikom definisanja novog balansa, morale bi se uzeti u obzir opravdane zamerke koje SAD upućuju Kini, a koje se, pre svega, odnose na preispitivanje povlašćenog statusa „države u razvoju“ koji Kina i dalje uživa, kao i na pomaganje Kine izvozno orijentisanoj industriji. Sa druge strane, SAD bi morale da pristanu i na nužnost delimičnog transfera i preraspodele globalne ekonomske i geopolitičke moći u korist Kine. Ukoliko se u narednom periodu ne postigne novi dogovor unutar STO, globalni trgovinski sistem će zaista prestati da postoji. Oživeće protekcionizam, koji društva ne vodi u blagostanje, već u recesiju i siromaštvo. Trgovina bi opala, opale bi i investicije, kao i globalni životni standard. To bi ceo svet vratilo nekoliko koraka unazad, u stanje koje bi u velikoj meri podsećalo na ono iz 30-tih godina prethodnog veka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari