Laž, prokleta laž 1Foto: Luca Marziale Danas

Izbori su u proleće, kad cvetaju ruže i sve izmišljotine ovog sveta.

Pupoljci aprilskih bokora već sada čarobno mirišu, čime li će opijati kad dođe dan da se sasvim otvore? Veliki baštovan i njegov mali pomoćnik imaju zašto biti ponosni na svoju trulu baštu.

***

Dvadeset evra i trideset evra smo već zaboravili. Sto evra je podeljeno. Još 100 je obećano. Dvadeset hiljada odmah je završilo na pijaci i u raznim računima. Februar tek što je počeo, a dani su već dobri za one čiji se glas želi kupiti. Opozicija na sve strane viče faul, ali vlast ne mari.

„Kome je do morala neka ide u crkvu“, dobacuje vešti vrtlar Đinđićeve reči, neumorno sadeći još jedan plastični cvet u svoju jalovu leju.

Prenosi nam N1 obraćanje s Pinka: „Osvrnuvši se na državnu pomoć mladima od 100 evra i kritike da je to populistička mera i potkupljivanje glasača uoči izbora, Vučić je rekao da bi i predstavnici opozicije to učinili da su, kako kaže, mogli.“

I oni bi se toga setili, ali nisu mogli„, poentirao je Vučić u duhu seljačke realpolitike.

„Kome je do morala neka ide u crkvu“, tercira za šefom i Mali pomoćnik: „Prosečna plata će do kraja mandata nove vlade biti 1.000 evra. Penzija će biti 500 evra!“

Sunce će uvek sijati, voda biti hladna, a povetarac lagan.

„Ljudi imaju pravo da teže ka sreći“, baca nam baštovan sa Pinka još jednu repliku iz knjižice svojih izraelskih kampanj-majstora, prisvajajući sebi besmrtne reči Američke deklaracije o nezavisnosti.

Pa dobro, ako „predaja nije opcija“, može da prođe kao srpski slogan, što ne bi i „potraga za srećom“ mogla da prođe kao srpska vrednost? NJegovi glasači možda mrze Ameriku, ali je ne poznaju. Ko će znati da se na nju ugledao? Ko će znati da je njene vrline uzeo za svoje?

„Čiji si ti mali“, nameće se pitanje. Svačiji, a ničiji, samo, da li i naš?

No, ovo je ekonomska kolumna, pa da se vratimo na ekonomske stvari.

Prosečna plata od 1.000 evra do kraja mandata sledeće vlade je bajka. Prosečna penzija od 500 evra je još veća bajka.

Ako darežljivo uzmemo da do kraja tog mandata ima punih pet godina, iako nema, plate bi počev od ove godine morale da rastu po stopi od 12 odsto godišnje, a penzije po 15 odsto da bi do kraja 2026. stigle do tako lako obećanih iznosa, i to pod uslovom da dinar ostane zakucan na današnjem nivou. To se, da budemo jasni, nikad nije dogodilo.

To se neće ni dogoditi. Jer, ovaj plan je pao već na prvom koraku: Već ove godine potreban rast će podbaciti. Penzije su ove godine porasle za 5,5 odsto, što je svetlosnim godinama daleko od potrebnih 15 odsto. Čak i sa podeljenih 20.000 dinara „rast penzija“, kako to kaže ministar finansija Siniša Mali, biće 11,2 odsto, što je takođe daleko ispod potrebnih 15 odsto, a uz to je to i nebitno, jer je u pitanju jednokratno davanje, ali bar služi da plastično pokaže koliko je mnogo potrebno da penzije sa sadašnjih 250 evra bez stajanja rastu da bi stigle do čarobnih 500 evra.

Plate sa novembarskih 588 evra, treba da rastu manje, oko 12 odsto u kontinuitetu. Nedostižnih 12 odsto. Ove godine plate će u javnom sektoru skočiti sedam do osam odsto. U privatnom će u najboljem slučaju ispratiti taj rast. Znači opet smo se sapleli na prvom koraku. Da ne računamo dalje, to sve znači da bismo u narednim godinama morali još brže da idemo od i ovako nemogućih 12 i 15 procenata da bismo došli do izmišljenih cifara u koje će ljudi željni života lišenog straha od cene ulja i računa za struju, lako poverovati.

Treba li pominjati da vlast jedno obećava pred kamerama, a drugo piše u dokumentima? U Fiskalnoj strategiji Ministarstva finansija, dokumentu koji će malo koji penzioner i malo koji 18-godišnjak otvoriti pre nego što izađu na glasanje, piše da država očekuje da u naredne tri godine realan privredni rast bude od 4,5 do pet odsto godišnje, a prosečna inflacija od 3,7 do 2,6 odsto. Da li to vlast misli da će plate skakati duplo više od nominalnog rasta privrede? Da li će ih ona toliko dizati? Naravno da ne. Kao što ni penzije neće dizati po 15 odsto, nego onoliko koliko piše u zakonom određenoj formuli, što je ove godine izašlo na 5,5 odsto.

Ali lepo zvuči, a kao što rekosmo, kome je do morala, neka ide u crkvu. Samo pre toga, neka ne zaboravi ni svoju građansku dužnost.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari