Negiranje virusa 1

Svaki treći stanovnik Srbije ne veruje da korona virus postoji.

O tome svedoče istraživanje Beogradskog centra za bezbedonosnu politiku, kao i istraživanje organizacije GLOBSEC.

Prema Savetodavnoj grupi za javnu politiku Balkan u Evropi (BiEPAG) iz Graca, u teorije zavere o koronavirusu veruje čak 38 odsto građana Srbije.

Verovanje u svetsku zaveru protiv Srbije i Srba ovde se pažljivo neguje i zaliva već najmanje trideset godina.

Šta je tad nekakav virus u nizu, u toj višedecenijskoj antologiji zavera?

Hajde onda, okrenimo se unaokolo, prebrojmo ljude koje vidimo, i razmislimo na trenutak.

U proseku, svaka treća osoba koju vidimo na ulici, u javnom prevozu, na našem radnom mestu, u kafiću i restoranu – smatra da je korona virus laž, mit, fikcija, izmišljotina, prevara, obmana, zabluda, podvala, ujdurma, montaža, mahinacija, psina, patka, budalaština ili zavera.

Svaka.

Treća.

Osoba.

I u skladu sa tim se najverovatnije i ponaša.

A šta ovo verovanje tačno podrazumeva?

Da nas 7.000 ljudi zaposlenih u Svetskoj zdravstvenoj organizaciji posve organizovano lažu.

Da nas podjednako varaju i milioni belosvetskih lekara i medicinskih sestara.

Desetine hiljada naučnika po univerzitetima, institutima i farmaceutskim kompanijama u trci za vakcinalnim naoružavanjem takođe.

Da ne postoje ni 75 miliona obolelih, ni 1,7 miliona preminulih od kovida-19 širom sveta.

Naravno, lažu i čitave vlade Amerike, Francuske, Nemačke, Danske, Švedske, Rumunije, Bugarske, Kanade, Japana, Burkine Faso, Novog Zelanda i ostalih Trinidada i Tobaga.

Zamislimo samo obim te zavere.

U pitanju je 99,99 odsto naučnika, eksperata, lekara, farmaceuta i političara na svetu, dok pravu istinu znaju jedino Aleksandar Lukašenko i Vlado Georgiev.

Uzgred, jesu li u zaveru onda uključeni i pogrebnici?

Proizvođači maski i asepsola?

Urednici mejnstrim medija?

A kompanije mobilne (5G) telefonije?

Samo Huavej ili i konkurentni Samsung i Epl?

A 163.000 zaposlenih u Majkrosoftu mrskog Bila Gejtsa?

Najzad, samo u Srbiji, da li to 290.000 registrovanih obolelih izmišljaju, 9.500 hospitalizovanih ljudi foliraju, a 2.500 umrlih glume, šta li?

Jesu li i oni i njihove porodice i prijatelji deo zavere?

Kako je to uopšte moguće?

Prvo, da li ljudi zaista umiru ili ne?

Ako ne umiru, gde se sakrivaju?

Ako umiru, da li umiru od nečeg drugog, a ne od kovida-19?

Kako to niko dosad nije primetio i zavapio „Aman, ljudi, ovo je sezonski grip kao i prošle sezone!“

Nijedan lekar, nijedan medicinski brat, nijedan patolog, nijedna obdukcija, nigde na svetu?

I zašto su onda mnogi ljudi na respiratoru?

Otkud toliko upala pluća i visokih temperatura?

Žvakali su sirovi krompir da bi izbegli pismeni zadatak u školi i dolazak na posao u firmi?

Imaju običnu hunjavicu, ali kao muškići preteruju i dižu paniku bezveze?

Drugo, kako to da postoje neki drugi virusi i bakterije, ali ne postoji jedino SARS-CoV-2?

Ili nije postojao ni onaj prvi SARS?

Na HIV smo zaboravili, beše to drevnih 1980-ih i davnih 1990-ih, ali se i tada laprdalo da je smišljen u laboratoriji, radi mračnih i misterioznih ciljeva.

Međutim, zašto da se zaustavimo tu?

Da li su to onda izmišljeni i šarlah, kolera, tifus, tuberkuloza?

Malarija? Sifilis?

Kuga?

Obični grip?

Ne?

A zašto da ne?

Zbog čega je samo najnoviji koronavirus veštački i lažan, a ostale zarazne bolesti su prirodne i stvarne?

Treće, ukoliko postoje i smrti, i zarazne bolesti, pa i kovid 19, ali su jedino korona virusi namerno stvoreni u laboratoriji – zašto bi, dođavola, to neko radio?

Čiji je interes da se smrtonosnim virusom zarazi i usput pozatvara pola sveta?

Amerikanaca ili Kineza, jer ih nemaju iste?

I koji je to interes?

Finansijski nije sigurno, ako će uslediti globalna recesija i ekonomska kriza.

Takođe, vakcine su komparativno jeftine u poređenju sa lekovima farmaceutske industrije, i primamo ih jednom ili par puta.

Bilo bi neuporedivo lukrativnije da se veštački proizvede nekakva hronična bolest srca ili želuca, a ne bolest koja je zarazna.

Jer ona neće zaustaviti planetu, ali će zato primorati obolele da piju nekakve lekove svakog dana.

I Vijagra je beskrajno unosnija od vakcine.

Da li je interes nekakvo famozno čipovanje i praćenje populacije možda?

Ali zar to nemamo već poodavno?

Nije li jednostavnije da zatajno smestimo čipove i GPS uređaje u mobilne telefone (psst: oni su već tamo), umesto da ubijemo par miliona ljudi?

Pošto će taj genocid privući popriličnu pažnju javnosti, a što je sama antiteza za svaku zaveru koja drži do sebe?

Da li su zaverenici baš toliko naivni, slaboumni i glupi?

Ponajbolji odgovor i protivotrov za sve ove mentalne apsurde nalazi se u jednom hotelu u Vašingtonu koji se zove – Votergejt.

Naime, američka vlada onomad nije mogla da prikrije čak ni banalno prisluškivanje svojih političkih protivnika ili opozicije.

I u kojem učestvuje samo pet provalnika i još par desetina ljudi iz korumpirane vlasti.

Ali zato danas uspešno prikriva zaveru u kojoj učestvuje najmanje par stotina hiljada ljudi iz celog sveta?

Pa kako to, moliću lepo, sa sve internetima i posebno narajcanom javnošću?

Gde se to okupljaju i pedofilno zaveraše Bil Gejts, Entoni Fauči, Hilari Klinton, Donald Tramp, Si Đinping, engleska kraljica i Marina Abramović, a da se ne posvađaju, da savetnici ne progovore, i da ih baš niko nikad nije uslikao i video?

Drugim rečima, gde se dede – Koronagejt?

Kako je moguće da ne procuri nijedan dokument?

Interni mejl, pismo o namerama, protokol ili memorandum sa uputstvima o zaražavanju planete?

Umesto stvarnih dokaza o zaveri, imamo jedino par dežurnih i pristrasnih antivakcinaša, i nekakve isečke iz intervjua sa Bilom Gejtsom koji se, o jeresi, smeška.

I epizodu Simpsonovih o epidemiji od pre deset godina, naravno, jer zaveraši očigledno vole da ostavljaju tragove po crtanim filmovima.

Kako se ne pojavi nijedan pošteni naučnik ili farmaceut?

Istraživački novinar?

Uzbunjivač poput Edvarda Snoudena ili Aleksandra Obradovića?

Nemamo ništa od toga, osim par opskurnih šarlatana sa Fejsbuka i Jutjuba sa alufolijom na glavi.

I Branimira Nestorovića koji, u društvu sa Nikolom Teslom, putuje kroz vreme.

Negiranje virusa isto je kao i negiranje genocida u Srebrenici. Ili Jasenovca, napada 9/11, holokausta, i bilo kog drugog masovnog zločina koji se odbacuje i relativizuje.

U pitanju je identična kvarna logika i amalgam negiranja činjenica, kognitivnih pristrasnosti, konzervativnih ideologija i utešnih zabluda.

U igri su iste mentalne greške u koracima.

Svako Koronavirus ne postoji suštinski je identično jednom U Srebrenici nije bilo zločina.

I jedno i drugo su (ne)vešto smišljene zavere protiv srpskog naroda i države, zakuvane u nekakvoj američkoj kuhinji i parapolitičkoj laboratoriji, zar ne?

Svako Od korone nije preminulo toliko ljudi, isto je onom U Srebrenici nije pobijeno toliko Bošnjaka.

Već mnogo manje.

I svako Njih nije ubila korona, analogno je jednom Njih nisu ubili pripadnici Vojske RS.

Već neko drugi.

To jest, Bošnjaci su poubijali sami sebe isto je kao i Amerikanci su pozaražavali sami sebe.

Da bi optužili Srbe ili Kineze.

Naprosto, krivi i odgovorni su svi drugi, samo ne mi sami i naša ponašanja.

Zato nije tako bilo!

Jer ukoliko jeste, šta to govori o svetu u kojem živimo?

I o nama?

Ne volimo da mislimo da su epidemije ili genocidi uopšte mogući.

Da nešto toliko opasno, toksično i patogeno kao što su korona virus ili nacionalizam, zaista mogu da pobiju toliko nevinih ljudi.

Ili da nešto tako zlo i sitno, kao virus ili teroristička ćelija al-Kaide, može da poseje toliko smrti po nečem toliko velikom i lepom kao što je Njujork.

Sve je to krajnje žalosno i nelagodno za glavu, pa najradije ne mislimo o tome.

Umesto suočavanja, radije žmurimo, pravimo se da ne postoji ili smišljamo utešna i alternativna objašnjenja.

Umanjujemo brojke, prebacujemo krivicu, izmišljamo zavere.

Peremo ruke.

Baš kao i Jasenovac ili Srebrenica za njihove relativizatore, i kovid-19 narušava jedan nevini i ružičasti svet u kojem ne postoje zlo i naopako u prirodi, društvu i istoriji.

I među nama samima.

Maštamo o svetu u kojem ne snosimo komade odgovornosti, i u kojem su stvarni krivci nekakvi masoni, sionski mudraci, daleki Amerikanci i Kinezi, cvikeraši, beli mantili i ostali reptili.

Kako je moguće da jedan sasvim prirodan virus poubija 2.500 ljudi u Srbiji?

Ili ljudska priroda 8.000 ljudi u Potočarima?

Nepodnošljiva nam je ta preteća opasnost, smrtonosnost prirode, nasumičnost smrti i banalnost zla.

Otuda zdušno prihvatamo i najveće apsurde, poput onog da nema baš toliko žrtava ili da je pandemija namerno isplanirana.

Jer onda postoji bar nekakva iluzija kontrole, nekakav master plan, nekakav sistem i poredak, koliko god on bio zloban i zloćudan.

Zato se iza svake teorije zavere ne kriju nikakva pamet, pronicljivost i skepsa, već jedino dete koje sisa prst i sakriva se iza majčine suknje, kako je to rekao Karl Sejgan.

Dok je Volter ispravno poručio sledeće: Ako poverujemo u apsurde, počinićemo zverstva.

Ali svet i tragična stvarnost neće nestati ukoliko zatvorimo oči pred njima. Baš kao ni zločini ili virus.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari