15. novembar obeležava se u svetu kao Međunarodni dan demokratije. Narodna skupština Republike Srbije, ove godine treći put po redu, u periodu od 13. do 19. novembra obeležava Nedelju parlamentarizma, a po ugledu na sličnu aktivnost britanskog parlamenta, „Parliamentary Week“.

Pre malo više od godinu dana, na ovom istom mestu objavljen je tekst pod nazivom „Stado demokratija“ koji se bavio zvonom kao načinom interne komunikacije među poslanicima vladajuće koalicije. Tekst je bio vrlo čitan među pripadnicima internet bot jedinice čiji pripadnici su na sebi svojstven način pokušavali da nas ubede da smo, uprkos direktnim prenosima sednica Narodne skupštine, svi mi koji smo videli i čuli zvono, zapravo sanjali.  Da podsetim:  prilikom izjašnjavanja u danu za glasanje ili usvajanje dnevnog reda, ovi poslanici prate zvuk sa mesta predsedavajućeg. Glasa se ZA samo ukoliko se čuje zvono.

Zvono je, na žalost, tako postalo i simbol ovogodišnje Nedelje parlamentarizma u Srbiji. Pre dva dana, usled malog trenutka nepažnje, zvono je umalo koštalo vladajuću većinu stavljanja na dnevni red sednice predlog opozicione stranke. U nameri da uvede red u sali, predsednica Narodne skupštine je uključila zvono, koje su poslanici vladajuće većine razumeli kao signal za glasanje. Hitrom reakcijom Maje Gojković, potencijalna šteta je stavljena pod kontrolu, poništavanjem glasanja zbog navodne neispravnosti sistema. Obrazloženje je glasilo da  njen ekran pokazuje nedostatak kvoruma, iako su svi gledaoci programa RTS 2 jasno videli na svojim ekranima da je 143 poslanika glasalo za predlog, što je svakako više od potrebnog broja za kvorum u sali. Nakon toga, pojedini poslanici većine su u svojim istupima pokušavali da minimalizuju ovaj događaj, opet vadeći se na elektronski sistem.

Ceo ovaj događaj još jednom je, na žalost, pokazao da nivo integriteta pojedinih narodnih poslanika uglavnom ostaje na nivou stada koje se mora usmeravati zvonom. Sramotno je što se to desilo baš u nedelji kada isti taj parlament se obeležava Dan demokratije, u nedelji kada promoviše parlamentarizam kao vrednost. I sada se ja pitam čemu sve to? Da li još iko veruje da je Narodna skupština Republike Srbije u ovom sazivu mesto koje ima kapacitet da slavi demokratiju, da podstiče građane da joj se približe, da uopšte ostvaruje svoju ulogu u podeli vlasti u odnosu na Vladu? U takvoj konstelaciji, svaki pokušaj poređenja sa britanskom nedeljom parlamenta deluje, ne samo groteskno, već i bezbrazno, jer vređa zdrav razum. 

Oni koji su gledali  izjašnjavanje o dnevnom redu aktuelne sednice, ostali su uskraćeni za potpuno ignorisanje predloga opozicionog poslanika, Dušana Milisavljevića o tome da se odgovarajućim zakonskim izmenama garantuje zaštita od otkaza osobama obolelim od malignih bolesti. Predlog koji bi zaštitio veliku većinu od 36.000 onih koji se svake godine u Srbiji registruju kao novooboleli, kako kaže statistika. S obzirom da vladajuća stranka trenutno ima oko 700.000 članova, ako uzmemo u obzir i članove njihovih porodica, i najprostija statistika pokazuje da bi ovim preldogom bili zaštićeni i oni koji su glasali ili podržavaju ovu vlast. Ili njima možda ni ovo nije bitno. Možda je pozivanje na vladajuću stranku dovoljno da kada se od kancera oboli budete zaštićeni od otkaza. Evo ne znam, volela bih da mi neko to objasni. Drugog opravdanja za ignorisanje ovog predlga nemam.

Nije tako davno bilo kada je isti poslanik, u tom trenutku i predsednik parlamentarnog odbora za zdravlje i porodicu, pokušao da na dnevni red sednice skupštine stavi predlog teksta tzv “Zojinog zakona” o regulisanju statusa i bržem utvrživanju dijagnoza osoba koje imaju retke bolesti. Predlog je izrađen na inicijativu Bojane Mirosavljević, majke Zoje Mirosavljević, preminule zbog posledica Batenove bolesti a uz podršku nekoliko organizacija civilnog društva. Mesec dana nakon odbijanja poslanika vladajuće većine da uopšte raspravljaju o ovom predlogu, usled ogromnog pritiska javnosti u medijima i na društvenim mrežama, zakon je konačno usvojen, u identičnom tekstu, samo sa drugim predlagačem – Ministarstvom zdravlja. Ovaj slučaj je takođe ilustracija odnosa poslanika prema dijalogu, parlamentu kao instituciji i njegovim telima i što je najvažnije, prema problemima i potrebama građana.  Vreme će pokazati kako će se i izvršna i zakonodavna vlast odnositi prema ovom novom predlogu opozicionog poslanika.

Tokom ove Nedelje parlamentarizma saznali smo da smo i da smo sve bliži još jednim vanrednim parlamentarnim izborima, upravo zbog nekonstruktivne atmosfere u parlamentu. S obzirom da je odgovornost za to isključivo na strankama vladajuće većine, nema potrebe dodatno objašnjavati nelogičnost te argumentacije. S obzirom da je parlamentarizam kao nivo političke kulture odavno obesmišljen, ovi silni izbori za poslanike, obesmišljavaju i parlament kao instituciju vlasti u Srbiji.

Pošto smo i na pragu usvajanja izmena Ustava, predlažem onima koji će ga pisati da iskoriste trenutak i predvide ukidanje Narodne skupštine kao nosioca zakonodavne vlasti, kao i formalizovanje, da citiram jednog kolegu, “izborne monarhije” koja  je naša realnost zadnjih 5 godina. Svima će nam laknuti. A i biće značajne budžetske uštede zbog toga. Taman za još jednu seriju vanrednih penzionerskih čekova kao dokazano najefikasnijeg mehanizma za obezbeđivanje izborne pobede.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari