Kada god pomislim da me ništa više od događaja u zemlji Srbiji ne može iznenaditi, obavezno budem  demantovana.

I po pravilu, dno je svaki put sve dublje, a blato sve crnje i gušće. Ali retko šta je ovoliko besa izazvalo u meni kao podatak koji su neki mediji preneli, a tiče se deteta koje će navodno odrastati u uslovima najnovijeg eksperimenta, jednog takozvanog medijskog maga.

Do sada su informacije o najavama toga što će uskoro biti emitovano na televiziji sa nacionalnom frekvencijom prolazile pored mene. Najviša vrednost za mene je sloboda. U svakom smislu. Pa zbog toga je dajem za pravo i svima ostalima. Čak i kada se odnosi na emitovanje šunda, propagande ili sličnih sadržaja. Jer sloboda dozvoljava svima da izaberu šta će jesti, koju muziku će slušati, koje programe gledati. Pojedine TV kanale prosto preskačem. I ja i svi moji ukućani. Informacije koje čitam na internetu selektujem, obrađujem, ispitujem. I tako dan za danom.

Danas sam ipak kliklnula na tekst o tome da će jedan od učesnika budućeg rijaliti programa biti beba, valjda stara 8 meseci, koja je usvojena od strane moćne i uticajne porodice. I to je problematično po više osnova. Ne ulazeći u istinitost tih tvrdnji, ovo je, pre svega, moj krik očaja prema osobama koje sebe nazivaju novinarima u zemlji Srbiji: edukujte se ako hoćete da pišete o deci! Svako iznošenje ličnih ili porodičnih prilika maloletne osobe u javnost je užasno osetljiva tema. A podleže i odgovornosti.  Ako je u pitanju usvojeno ili dete iz hraniteljske porodice još i više. Sama činjenica da će bilo koje dete, sa bilo kojim statusom provoditi vreme u rijaliti programu dovoljna je da odrasla, odgovorna i zrela osoba, ukoliko želi da na njoj profitira, razmotri svoje etičke stavove. A tek podatak da je dete usvojeno od strane kreatora takvog monstruoznog scenarija navodi na pomisao da tu neko dete doživljava kao svojinu koja će mu pomoći u ostvarivanju još većeg profita.

No da ne bude da su nam mediji krivi i za ono što treba i ne treba, sve što se o ovom slučaju može pročitati u medijima, dovoljno je da se pokrenu procedure od strane odgovarajućih organa Reublike Srbije, kako bi se utvrdile činjenice i  ako je tačno da je dete usvojeno da bi bilo eksploatisano, razmotrilo i eventualno korišćenje mehanizama zaštite prava ovog jadnog deteta.

Za neupućene: usvojenje je prilično kompleksan proces u kome potencijalni usvojenici moraju dokazati svoju podobnost za usvojenje, nameru i volju da na najbolji mogući način zaštite dete bez roditeljskog staranja. Dakle, neka osoba, ili više njih,  ako je ovo tačno, utvrdila je da usvojenici u ovom konkretnom slučaj ispunjavaju te uslove. Oni najbolje znaju kako je proces to utvrđivanja izgledao. U sistemu socijalne zaštite, međutim postoje i instituti kontrole i inspekcijskog nadzora. O njima brine ministarstvo nadležno za poslove socijalne zaštite. Ono isto koje je trebalo to da radi i nad pojedincima iz centara za socijalni rad zbog čijih propusta su ispred ili unutar prostorija centara ubijane žene i deca. Ono isto koje usled nakandne pameti sada u postupcima vanrednih nadzora izriče disciplinske kazne i suspenzije tim zaposlenima.

Pored ministarstva, i drugi organi imaju nadležnosti da se izjasne o ovom slučaju, barem da traže da se proveri podatak o usvojenju. Na primer Savet za prava deteta Vlade Republike Srbije i Zaštitnik građana. Njihovo oglašavanje nema snagu pravnog akta izvršne vlasti, ali može da upozori izvršnu vlast i podstakne je na reakciju. Ako ovo nije slučaj i za jednu i za drugu instituciju, onda zaista ne znam šta jeste. Ako je ovo tačno, bez obzira na uticaj i moć usvojenika, ovo bi bio jedan od  težih slučajeva kršenja Konvencije o pravima deteta na koju se brojni pojedinci iz ove vlasti pozivaju u različitim situacijama. Pa i onda kada su inicirali osnivanje posebnog Ombudsmana za decu. Ako ovo nije situacija koju sistem mora u najkraćem roku  ispitati dok se ne napravi još veća šteta, onda ne znam koja bi druga to bila.

Doduše, kada se sve sabere i oduzme, znam i ja sama da će teško bilo ko od njih reagovati. Kao i mnogo puta do sada.  Trenutno živimo ružičastu stvarnost. Do nekog dana. A do tada, svaka čast svima gore pomenutima ako mogu mirno da spavaju.  I svima ostalima koji će konzumirati ove medijske sadržaje. A i onima kojima nije problem da daju izjave za pojedine medije i učestvuju u njihovim programima. Oni svi verovatno znaju šta će jednog dana svojoj deci reći ako ih budu pitala o tome kakve veze imaju Srbija i Trumanov šou. Ja ne bih imala pojma kako da se opravdam.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari