
Zlikovci na vrhu, na čelu s Nenadležnikom (eto, smislih imenicu da ga više ne oslovljavamo pridevom!) koji je poslednjih dana molio nadležne kojima je kao Nenadležnik oduzeo pravo da preuzimaju nadležnosti, uglavnom nastupaju u duhu laži, neljdskosti i zla…
Ali, vidimo, sve većem broju ljudi sad je jasno: nadstrešnica nije rekonstruisana, a onda jeste; objavljena su sva dokumenta, ali svaki dan Nenadležnik moli osujećene za nadležnosti da objave nove; ispunjeni su zahtevi studenata, ali nisu; moli policiju da obezbedi blokade u najširem krugu, ali ne propušta da studente nazove NEKIMA i poveže ih sa opozicijom i neprijateljima, dočim i on i ministar policije blokaderima (nije rđava reč!) invektiraju da su im skupovi nelegalni i neprijavljeni; pa najavi rekonstrukciju Vlade, a ona kao nadstrešnica pade…
U trenutnom drušveno-političkom kontekstu onomad sam naveden da zapišem, pa evo, pokušavam da razjasnim – neljudskost potiče iz primitivizma. Dodaću sad i iz gluposti i zatucanosti. A zatucanost se pod dejstvom (ne)medija godinama uvećava i kod (znam ljude!) onih što nekad ne behu zatucani. Uz sve – da li i koliko, u kojoj meri zaglupljenima treba tolerisati i oprostiti gluposti? Ako se opamete?
Primerić: jedan od upravo pomenutih nedavno je, na međi i blizu nje (na selu sam!) uklonio nešto moje, a da me nije ni pitao, niti obavestio. Paradoksalno, tako nešto sam i sam planirao, ali nisam stigao da ga prvo pitam, tj. obavestim! Blagonaklono mislim da sve to nije bilo iz zle namere, inata ili baksuzluka. Već iz zatucanosti, nedostatka navike da se pita, razgovara. (Često se sećam kako su neke kolege i drugi iz autobusa što je prve Jugoslovene 1987. vozio u dotad hermetički zatvorenu Albaniju gunđali i psovali što im deca u planinčinama oko Elbasana ne mašu. „I njih su indoktrinisali!“, govorahu. A nisu imali naviku da mašu, jer niko nije ni prolazio kroz tu divljinu. Što se pokazalo dole, uz obalu, gde ne samo da su nam mahali, već su se iz usputnih kafanica orili hitovi dva Halida, Bešlića i Muslimovića, Brene, Miroslava…)
I sad „jagodinski“ i „postjagodinski“ fenomeni. Tog generalnoštrajkovskog i kontramitingaškog petka svi autobusi do Jagodine sa stanice u Zaječaru bili su – besplatni. Pa su se ukrcavali i oni što nisu išli na miting. Ali, zar nisu „vučićevci“ po duhu? Kakav sitni koruptivni ćar da džaba idu do JA, a karte plate samo odatle do svojih odredišta. A onda slušam snimak sastanka u nekom „zavodu“ za socijalno gde „ekipa“ skida sa spiska za socijalna davanja one koji su se prijavili DIDU u Jagodinu da navijaju za Nenadležnika, ali nisu došli. Moraju da budu kažnjeni da ne prime socijalu! Onda saradnik pročita dva-tri imena, a „šef“ pita jesu li to oni za „dečji DODATKOVI“.
E, ona „mufte“ vožnja i ti DODATKOVI govore više o uspostavljenom SISTEMU primitivizma i zla nego politikološke analize. Ali, ukazuju i na to kako će teška biti popravka sistema u kome je kvarnost ušla u neslućene pore na nezamislivo „maštovite“ načine.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.