Nastavljamo sagu o Crvenoj kraljici. U prošlom broju smo govorili o sumornim vremenima za malinu. Na nezadovoljstvo i „unakrsnu paljbu“ prozvođača i hladnjačara smo se već navikli.

Uvek su sumnjali jedni na druge. Čak i u idiličnim vremenima. Iako se nisu slagali, zasađene parcele i prinosi su bili sve veći, hladnjače su nicale kao pečurke. Međutim, opasno je što počinju da se ljute kupci. EU kontroliše svaki deseti kamion iz Srbije. Jer se sumnja na viruse i nekontrolisanu upotrebu pesticida. Priča se da su neke isporuke vraćene sa granice. U prošlom broju smo i najavili naš „recept“ da se što bolje sačuva i zaštiti Crvena kraljica u trenutku kada je „napada“ sve veća ponuda iz drugih zemalja, prete joj niske cene i neodgovorno i nehigijensko postupanje. Krenimo redom.

1. Da Ministrastvo poljoprivrede, u što kraćem roku (najdalje do sredine februara), pripremi analizu ponude i tražnje, cena i ostalih parametara na svetskom tržištu i kod nas. Kolike su proizvodnja i potrošnja u svetu, zasađene površine, cene, stepen prerade, vrste po pojedinim regionima, naše tržišno učešće, karakteristike i problemi proizvodnje, prerade i izvoza u Srbiji. Sledi dijagnoza i prognoza kako je sada i šta će biti u narednom periodu. Takvu objektivnu i nepristrasnu analizu, svi akteri čekaju već godinama. Ako Ministarstvo i Privredna komora Srbije nemaju adekvatnu stručnu ekipu, neka angažuju profesionalce.

2. Da država odmah formira Nacionalni savet za malinu, koji će biti savetodavno telo za dugoročni planski razvoj i opstanak maline, kao proizvoda od strateškog značaja. Koji godišnje može da donese minimum četvrt milijarde evra. Prvi zadatak Saveta je izrada prethodne analize o stanju i perspektivama te prozvodnje. Možda će Savet imati težak i nezahvalan zadatak, da upozori da dalje širenje proizvodnje, donosi neizvesnost i gubitke, i da kapital treba ulagati i seliti, u drugu proizvodnju sa većom platežno sposobnom tražnjom.

3. Da se do kraja februara, na inicijativu i uz koordinaciju Nacionalnog saveta, potpiše obavezujući protokol o saradnji prozvođača, prerađivača i nekoliko poslovnih banaka. Uz medijaciju PKS. Tim protokolom bi se, pre svega, nekoliko meseci pre početka berbe, svake godine određivala proporcija raspodele realne neto izvozne cene maline. Drugim rečima, koliko procenata proizvođačima, koliko prerađivačima. Pa, nije reč o Svetom pismu. Svaka strana, može pokrenuti izmene ovog mehanizma, ukoliko se značajno promene tržišne i klimatske okolnosti. Protokolom bi se poslovne banke potpisnice obavezale da u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede otvore kreditnu liniju za finansiranje hladnjačara sa subvencionisanom kamatom (razliku bi dotirala država) za finansiranje hladnjačara sa subvencionisanom kamatom (razliku bi dotirala država), na 12 meseci, uz grejs period od 6 meseci i rok otplate narednih 6 meseci i ukupnom kamatnom stopom (sa naknadama) od maksimalno dva do tri odsto na godišnjem nivou.

4. Da se prethodna kreditna linija operativno može koristiti od 15. marta, tako da bi prva, od ukupno šest, otplata dospevala 15. oktobra tekuće, a poslednja 15. marta naredne godine, kada bi se, na osnovu istog protokola i pod istim uslovima, odobrili novi subvencionisani krediti za rod sledeće godine. I sve tako, iz godine u godinu.

5. Svim prozvođačima, hladnjačari bi iz ove namenske kreditne linije, isplaćivali akontnu cenu koju bi potpisnici protokola ugovarali na početku svake godine, na osnovu pomenutih procenata raspodele između proizvođača i prerađivača. Naprimer, za rod 2018, akontna cena može biti od 80 do 100 dinara po kilogramu. Da malinari obrade zasade, obnove sisteme za navodnjavanje, kupe đubrivo i „hemiju“, rezervišu za radnu snagu. Dobili bi pare baš kad su im najpotrebnije. Ali, bez države, banaka i „našeg“ protokola, nema para.

A sada reč dve o sredstvima obezbeđenja.

6. 1. Hladnjačari bi davali hipoteku na objekte i opremu, i po potrebi, kao dopunu, založno pravo na budući rod u odnosnoj godini. Kao solidarni jemac, za manje prerađivače, pojavljivale bi se jedinice lokalne samouprave (opštine i gradovi) sa svojim menicama, za firme sa svoje teritorije, zavisno od njihovog značaja za lokalnu samoupravu.

6. 2. Proizvođači bi garantovali za sredsta dobijena unapred („na zaleno“) predajom odgovarajuće količine i kvaliteta budućeg roda.

7. Pored pomenute kreditne linije, kao osnovne poluge pravovremenog finansiranja malinarske proizvodnje, nužno je za strateški proizvod obezbediti i dodatnu finansijsku podršku preko IPARD fondova (koje godinama čekamo) za bespovratno finansiranje (do 50 odsto investicionih ulaganja) nabavke opreme za više faze prerade (što viši stepen prerade, viša cena i više para i jednima i drugima), i start ap krediti za početnike preko Fonda za razvoj za izgradnju i opremanje sopstvenih malih hladnjača većih proizvođača.

8. Protokolom se posebno mora utvrditi i razraditi mehanizam očuvanja kvaliteta i tzv. autohtonih vrsta po kojima smo poznati u svetu. Mora se znati i naglasiti da je danas, u istom rangu kao i pare, veliki problem trzište koje polako gubimo, jer u potpunosti ne ispunjavamo i ne poštujemo osnovne principe zakona o bezbednosti hrane. Moramo izaći na tržište sa garantovano zdravstveno bezbednim proizvodom. To u ovom momentu nismo, čim nam se na granici EU kontroliše svaki deseti kamion na noro virus. Posebno se u sistem bezbednosnih propisa, pored registrovanih subjekata, moraju uvesti i fizička lica koja otkupe oko 40 odsto maline. To podrazumeva međusobno umrežavanje (što bi premijerka rekla – digitalizacija) svih institucija za primenu i kontrolu propisa iz sfere bezbednosti, higijenskih uslova i upotrebe pesticida – poljoprivredne stručne službe u opštinama, gradovima i okruzima i resorno ministarstvo poljoprivrede sa svojim upravama, institutima i zavodima. Vreme je i da se razmisli o vraćanju ranijeg sistema „izabranih agronoma“ u kome stručnjaci brinu o nekoliko sela. Makar za proizvode od strateškog značaja.

9. Sve pomenuto je moguće i dostižno, samo ako se promeni višegodišnja filozofija – svima po malo, da se niko (čitaj: nijedna stranka i ministar) ne naljuti. Nego – prioritetima od kojih najviše zavisi budućnost države i naroda, koliko treba i mora, ostalima, ako i šta ostane. Na prvom mestu prioriteta piše „poljoprivreda“, a na njenoj tabeli, lider je malina.

Naša Crvena kraljica je, iako suočena sa žestokom evropskom i svetskom konkurencijiom, uvek bila najlepša i najkvalitetnija. Ali, ukoliko te atribute izgubi, proizvođači maline suočiće se sa jos tmurnijim vremenima.

Autor je ekonomski analitičar

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari