Prosečne plate su jedne od glavnih junakinja naše „obrnute ekonomije“. Pratimo ih decenijama, pa se skupilo mnogo cifara.

Ako ipak nešto ne znaš ili nemaš, tu je sveznajući Gugl. Pa šta kaže ovogodišnja „sitna knjiga“. Prvo u dinarima. Prosek neto zarade u prvih 10 meseciove godine(od januara do oktobra) je iznosio 47.273, u istom periodu prošle 2016.godine 45.382, a u čitavoj 2016.godini 46.097 dinara. Ispada da je ovogodišnji dinarski prosek, a time i kupovna moć ovih plata, nominalno veći od istog perioda prošle godine za 4,2 posto, a od čitave prošle godine za 2,6 posto. Ako uzmemo da su potrošačke cene u prvih deset meseci rasle skoro 3 posto, proizilazi da su prosečne plate realno na nivou prošle godine, a da su realno veće za 1,4 posto. Ili da sada realno imamo 650 dinara više u odnosu na period januar – oktobar 2016.godine. Dva i po pakla cigareta, mesečno. Pa puši, bre.

Eurske plate pokazuju malo drukčiju sliku. Prosek u prvih 10 meseci ove godine je iznosio 388 evra, a u prošloj godini 373 evra, što daje 4 posto rasta, ili 15 i po evra. Sedam i po paklica cigareta. Tri puta više cigara nego kod dinarskih plata. Naravno, pogađate. Skočio, „ničim izazvan“ dinar. U prošloj godini evro je prosečno vredeo 123,47, a u prvih deset meseci ove godine 121,79 dinara(u prvom polugođu 123,39, a od jula do oktobra 119,4 dinara). Tako da su prosečne plate u prvih 6 meseci bile 384, a u sledeća 4 meseca(od jula do oktobra) 398 evra, što daje onaj već pominjani prosek od 388 evra u prvih deset meseci.

Šta se stvarno desilo, najbolje pokazuje prosečna oktobarska plata. Iznosila je 46.879 dinara, što je u dinarima manje u odnosu na sve mesece u 2017.godini, osim tradicionalno „niskog“ januara. To je nominalno manje u odnosu na prosek februar – septembar od 48.043 dinara, za 2,5 posto, a realno za čitavih 5 posto. Ili „velikih“ 5 paklica cigareta mesečno, odnosno 40 za osam meseci. Međutim, u evrima oktobarska plata je iznosila 393 evra, što je jednako proseku u periodu od februara do oktobra(kao što rekosmo, u dinarima je prosek realno manji za 5 posto), a veći za 6,8 posto od prosečne plate u oktobru 2016.godine(koja je u dinarima veća 3,5 posto, a realno „tu negde“). Sve postaje jasno kad uporedimo kurseve evra. Prosek u oktobru 2016.godine 123,18, a u oktobru ove godine 119,28 dinara, ili 3,2 posto manje.

Naravoučenije glasi. Dinarske plate su iste ili slične, a eurske rastu. Potpuno je isto i sa javnim dugom. Plate rastu, javni dug pada. Pitanje je sad. Da li je ovo stvarno, ili sve dugujemo „jakom“ dinaru. Kako kad odgovara. Kad dinar pada, vlast insistira na „platama u dinarima“. Ne kupuje se za evre, nego za dinare. Sad kad dinar raste, popularne plate i javni dug u evrima. Ne pominje se kupovina u dinarima. Šta će biti kad dinar neminovno počne da pada, videćemo. Verovatno ćemo se opet „vratiti“ na dinarske plate. Da je sreće, ne bi od njih ni odlazili. Bolje da smo imali prosek manji od 380 evra, a da su izvoznici imali realan kurs od najmanje 125 dinara. Ovako je privreda opet izgubila. Od paralelne, TV ekonomije.

P.S. Da ostane zapisano. Sutradan, posle naše prošlonedeljne kolumne od četvrtog novembra, gradonačelnik prestonice najavio „novo vreme“, kada će građani direktno odlučivati o „svojim parama“ i birati projekte koji će se raditi i graditi. Reče da su posle godinu i po dana „dubokog razmišljanja“najzad „ostvareni snovi“. Rodio se program „Da se radi i gradi po tvom“. Grad daje 200 miliona, 16 gradskih opština još po 10. (Sve osim Šapića). Ukupno 360 miliona za „demokratiju i decentralizaciju“. Ili 3 i po promila u odnosu na gradski budžet od 102 milijarde. Ne zove se gradonačelnik džaba Mali. Štedi na svemu. Samo se pred izbore „otvara“. Istina, neće biti referenduma kao u Šapcu. Glasa se preko Interneta i anketnih listića.

Elem, mi se obradovali. Naša prošlondeljan kolumna „Oni dole uče ove gore“, odmah dala rezultat. I to gde. U prestonici. Preuzeli „mustru“ iz Šapca. Oborena „vertikala“. Kako i dolikuje glavnom gradu. Kad stiže „zemljotres“. Mali, ne trepnuvši, ne da se ne zahvali, nego ni ne pomenu našu kolumnu i Šabac. Nego čak ustvrdi da je ovo prvi slučaj neposredne demokratije i „pelcer“ za ostale. Naša kolumna mu oprašta. Važno je da se (p)okreće. Da li će gradonačelnik Šapca, optužiti kolegu za plagijat i tražiti zaštitu autorskih prava, videćemo. Plagijat – kako to nekako poznato zvuči.

Autor je ekonomski analitičar

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari