Naš serijal u prethodna tri nastavka o „mukama“ i zahtevima privrede, na trenutak prekidamo jednom „aktuelnom temom“.

Koja se dogodila ovih dana, pa da je naša „obrnuta ekonomija“ ne zaboravi. Pogotovo što smo mnogo puta do sada besedili o „ovima gore“ i „onima dole“. Ovi gore su iz republike, oni dole sa „lokala“(opštine i gradovi). Ovi gore sve znaju, oni dole skoro sništa. Dok ih ne posavetuju ovi gore. Onda i oni sve znaju. Zato se i dešavaju „prekomponovanja“ i „juriš na vertikalu“. Da oni dole, lakše nauče od ovih gore. Jer su u „vertikali“. Naša „obrnuta ekonomija“ je, međutim, imala sasvim suprotno gledište. Na parlamentarnim izborima se biraju partije i programi, na „lokalu“ konkretni ljudi. Oni koji, po mišljenju većine građana, mogu najbolje da reše konkretne probleme. Nezavisno od boje dresa. Ili da li uopšte imaju partijski dres, nego su u nekom pokretu, udruženju, ad hoc grupi, „samostalci“. Koga god narod izabere, taj bi za ove gore trebao biti „najbolji i jedini“. Ako nisu u „vertikali“, utoliko pre bi ih ovi gore, trebali „paziti i maziti“. Kad postoji rodna, polna, nacionalna i mnoge druge „ravnopravnosti“, što ne bi i „izborna“.

Svi se slažu na rečima, ali nas na delu ovi gore nisu poslušali. Suprotno, malobrojne „drugačije“ one dole, jure kao „kauboji Indijance“. Nisu nas poslušali ni da oni dole imaju svoje pare. Izvorne prihode. Oni dole daju, pa im posle ovi gode udeljuju. Umesto da svako ima svoje pare i funkcije, pa da vidimo ko će „jače, brže, bolje“. Kao najveći prilog stvarnoj decentralizaciji, predložili smo i novu teritorijalnu organizaciju. Republiku sa tri pokrajine. Već postojećoj Vojvodini, priključuju se Beograd(sa okolinom) i Centralna(ostala) Srbija. Svako(republika i tri pokrajine) ima svoj Parlament, svoje pare(izvorne prihode) i funkcije koje se ne dupliraju i „preklapaju“. Republika spoljne poslove, vojsku, policiju i zakone i principe koji su obavezujući za sve, pokrajine ekonomiju, prosvetu, zdravstvo i zakone za svoje funkcije i za pitanja koja su im delegirana republičkim zakonima. Ako nećemo da u bližoj ili daljoj perspektivi, opet dođemo do „državne kize“ slične onima iz bliže ili dalje prošlosti, ne treba da grdimo, već podržimo Čanka i počnemo sa stvarnom decentralizacijom. Ovakve, sa „ovima gore i onima dole“, ni Evropa nas neće primiti.

Čitav ovaj uvod, samo da bi došli do „glavne teme“. Pojavio se izuzetak. Primer prave decentralizacije u Srbiji. Juče(trećeg decembra Leta Sedamnaestog) u 24 mesne zajednice Grada Šapca, građani su se neposredno izjašnjavali o tome koje će investicije finansirati od „svojih para“, koje potiču od naplate poreza na imovinu u svojoj sredini. Kao što je poznato, porez na imovinu je jedan od malobrojnih izvornih poreza opština i gradova. Za razliku od ovih gore, oni dole iz Šapca nisu najpre uzeli pare(porez na imovinu) pa onda delili mesnim zajednicima za projekte koje su odabrali gradski organi vlasti, već će građani neposredno odlučivati o svojim parama i projektima. Nasipanje i/ili asfaltiranje puteva, kopanje bunara za navodnjavanje, izgradnja terena za male sportove, javna rasveta u selima i zaseocima… Pravo glasa su imali svi građani koji to žele, a mogućnost da predlažu projekte imaju oni gradjani koji su platili porez na imovinu. Pravo predlaganja projekata imaju i saveti mesnih zajednica, koji su takođe izabrani na neposrednim, tajnim izborima. Predračunska vrednost bilo kog projekta ne može preći iznos raspoloživih, i unapred poznatih sredstava. Glasa se za jedan ili više projekata, koji kumulativno ne prelaze visinu raspoloživih sredstava.

Oni dole iz Šapca su primenili još jedan fiskalni „novitet“, koji se zove „smanji stope, povećaj osnovicu“. Za koji se godinama zalaže i naša „obrnuta ekonomija“. Pa su stopu poreza na imovinu smanjili na 2 posto. Duplo, bre. Procenili su da će se na ovaj način prihodi povećati. Kao što su se za poslednjih nekoliko godina, od kada se građani „pitaju“, upetostručeni(sa 120 na 500 miliona). Tvrde da će iduće godine svih 100 hiljada građana imati referendumsko pravo da odlučuju na koje projekte i radove će trošiti „svoje pare“. Ne samo u selima i varošicama, nego i u gradskim mesnim zajednicama. Ostaje nam samo pa poželimo, da nekada ovi gore nauče nešto od ovih dole. Bilo da su „njihovi“ ili „drugačiji“. Da preuzmu dobre recepte i posavetuju svim svim drugim opštinama i gradovima da ih primene, umesto da ih na sve načine „uteruju u vertikalu“.

Autor je ekonomski analitičar

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari