Celokupnu beogradsku javnost juče je zaikupirao žreb za šesnaestinu finala LIge Evrope u fudbalu, zbog toga što su njegovi protagonosti bili Crvena zvezda i Partizan.

Sportska vest da će se Zvezda sastati sa moskovskim CSKA a Partizan sa češkim Plzenjom postala je u ranim popodnevnim časovima čaršijska zanimacija. To je sasvim ok jer su po prvi put u istoriji dva srpska kluba preskočila grupnu fazu takmičenja što svakako predstavlja veliki podvig. Apsolutno nemam ništa protiv što se o jačini protivnika „večitih rivala“ raspredalo po kafićima, firmama, fakultetima, školama, gradskom prevozu ali smatram da nije pravedno što većima onih koja se juče bavila tom temom o njoj nije razmišljala u ranijim godinama kada, sem u retkim slučajevima, takav podvig za naše klubove ne samo da je bio nedostižan već su se njihove pristalice radovala ako ostvare pobedu ili osvoje bod u gostima u grupnoj fazi. Tada, bez obzira koliko su se Zvezda i Partizan trudili da napreduju i stvore uslove da se jednog dana radujemo baš ovakvom uspehu njihovi rezultati bili su nipodaštavani a utakmice koje su igrali jedva praćene. Snobizam da sportiste treba podržavati samo kada postižu dobre rezultate nikada nisam razumeo. Smatam da je takav pristup nekorektan i poguban jer je upravo podrška javnosti jedan od preduslova za bolje sportske rezultate. Ismevanje i potcenjivanje srpskog fudbala je naročito prisutno kada je reč o nacionalnom prvenstvu. Nebrojeno mi se puta desilo da me ljudi gledaju sa čuđenjem ako ih uveče tokom izlaska pitam kako su u Super ligi Srbije igrali Partizan i Zvezda. “ To to stvarno pratiš“, najčešće je pitanje koje mi se tada postavlja. „Da“, odgovaram u takvim situacijama, „kakva takva ali to je naša liga bolju nemamo. Od svoje desete godine pratim domaći fudbal i ne vidim razlog zašto to ne bih činio i sada bez obzira kakve rezultate naši klubovi postižu“. U većini slučajeva ne nailazim na razumevanje. Takav potcenjivački stav prema domaćem fudbalu sam primetio i kod građanske elite. Pojedini glumci, književnici, intelektualaci i drugi se ne libe da bombastično izjave da srpski fudbal ne prate. To je potpuna besmislica koja demonstrira elementarno nepoznavanje kulture podrške određenom klubu. Fudbal je u suštini lokalna stvar. Svugde u svetu se navija za tim iz kraja u kome živiš, iz grada iz koga potičeš ili zato što je to tradicija u tvojoj porodici koja se prenosi sa kolena na koleno. Uz svoj klub si kada mu ide dobro ali ti je dužnost da ga pratiš i bodriš i kada mu ide loše. Ko to ne razume ne razume ni fudbal. Stoga, manimo se trendova potrošačkog društva i navijanja za velike i uspešne klubove iz inostranstva i budimo uz svoje timove bez obzira da li igraju Ligu šampiona ili ne mogu da preskoče prvo kolo kvalifikacija. Razlog je taj što je to suština fudbalske strasti a bez nje vrhunskih rezultata nema niti ih može biti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Ostavite odgovor na thrylos Odustani od odgovora