U autobus kojim sam se juče vozio ušao je prosjak. Sa cigaretom u ustima išao je od od jednog do drugog putnika i prilično navalentno prosjačio.

Ako bi naišao na odbijanje putnika čak i ako bi mu se ljubazno obratili bučno je primedbovao. Vozač nije reagovao na to što je skitnica uznemiravao putnike niti što se po autobusu šetao sa upaljenom cigaretom iako je to najstrože zabranjeno. Ali to nije tema današnje kolumne već stvar kojom treba da se pozabave nadležni u GSP Beograd.

U poslednjih par meseci primetio sam da se prosjaci sve češće ponašaju na sličan način kao i ovaj iz autobusa. Bez snebdivanja prilaze ljudima u restoranima i traže novac, isto to čine na ulici i to tako što bukvalno jure za ljudima proseći. Dešava se čak i da uđu u lokale brze hrane i tamo od gostiju traže novac ili da im kupe hranu. Drugim rečima, prosjaci u Beogradu su postali napadni, uporni, zahtevni i agresivni u želji da ostvare svoj cilj. Nekada to nije bilo tako. Uglavnom su sedeli po ćoškovima ulica i molili da im se udeli dinar ili sa praznom kutijom išli po gradskom prevozu. Ali očito da su se vremena promenila i da „stara škola“ prosjačenja koja se odlikuje stidljivošću odumire i ustupa mesto „preduzimljivijem“ pristupu u kome prosjak „agituje“ pa čak i vrši pritisak da bi došao do novca.

Sa takvim agresivnim ponašanjem skitnica upoznao sam se pre mnogo godina u inostranstvu. Službeno boraveći u Berlinu, Parizu, Briselu i još nekim evropskim metropolama uverio sam se da je to uobičajeno ponašanje prosjaka na koje prolaznici reaguju nonšarlantno jer su na to navikli. Očito da je takav trend stigao i u Srbiju. Objašnjenje zašto je to tako je prilično očigledno. Nekada je biti siromašan u našim krajevima bilo sramota. Veliki broj ljudi čija je materijalna egzistencija bila ozbiljno ugrožena je izbegavao čak da se pojavi i u narodnim kuhinjama a kamo da se odluči na prosjačenje pa ga viidi neko poznat. Očito je da su takva vremena iza nas te da skrušeno prosjačenje stvar prošlosti. Nova generacija prosjaka smatra da je to što radi sasvim ok te da je sistem kriiv zbog položaja u kome se nalazi. Osim toga mnogi od njih su u kandžama prosjačke mafije koja ne oprašta ako se ne isprosi koliko smatra da treba. Kao dijalektički materijalista apsolutno odbacujem bilo koji vid lumpenproleterskog ponašanja pa tako i skitničenje međutim smatram da su prosjaci apsolutno u pravu kada društveno uređenje smatraju odgovornim za nedaće u kojima se nalaze. S obzirom da je reč o ljudima sa margine borbi protiv prosjačke mafije se ne pridaje veliki značaj, novca za socijalna davanja u budžetu nema dovoljno a vlast uporno ignoriše stravično klasno raslojavanje u društvu. Zvuči potpuno sarkastično ali jedina oblast u kojoj je Srbija dostigla evropske standarde je očito prosjačenje. Naglašavam da kritika izrečena u tekstu nije upućena nesrećnim ljudima poput prosjaka već sistemu koje dozvoljava da siromaštvo postoji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Ostavite odgovor na Uh Odustani od odgovora