Ćelavi dijalog 1

Dijalog u Srbiji ima sve odlike Joneskove Ćelave pevačice, glavnog lika o kome svi pričaju a nje ni od korova i nikada se ne pojavi do kraja istoimenog komada apsurda.

Srpski ćelavi dijalog, u statičnom mizanscenu republičke skupštine, pretvorio se u monolog nadmoćne većine koja je horski ponavljala uvek isti tekst i sistematski smanjivala, zakonima garantovana prava, legitimno i legalno izabranih poslanika opozicije. Oblaćena, finansijski kažnjavana i izbacivana iz plenarne sale, onemogućena da dođe do reči a pogotovo nametne raspravu o bitnim temama, Kosovu, završnom računu budžeta, korupciji, penzijama, porodiljama, zakona o radu… opozicija se pridružila građanskim protestima i ispred parlamenta doživela da gleda policiju u najvišem zakonodavnom telu i policijsku demokratiju na delu.

Tada je počela nova faza „ćelave razmene mišljenja“ preko taraba i iz ukopanih rovova…. Predsednik kobajagi svih građana u početku je, podsmešljivo i gromoglasno ignorisao značaj tog bunta i neprekidnim omalovažavanjem i pljuvačinom po trojici lidera, „jednom fašisti“, i „dvojici lopova“, bacao seme razdora u sve raspolućeniju i sve dublje podeljenu javnost koja se, očigledno, informisala iz dijametralno različitih izvora! Sa „fašistom balegarom, onima koji nose testere i vešala“, nema zbora ni dogovora!

Ali, kada su njegove laži o „nasilnicima“ postale toliko očigledne, zahvaljujući izveštajima onih 18 slobodnih medija, pribegao je kontramitingašenju i propagandi svoje vlasti u nameri da obiđe svih 29 okruga u Srbiji i „jedva“ , to je šlag na torti, sprečio svoje saborce da poste, štrajkuju glađu i golim životima brane institucije od pomahnitale i „beznačajne“ mase. Čisti Jonesko! To je, mora se priznati, epohalno otkriće popuštanja aktuelnog režima koje je isplivalo kao jedino rešenje i odgovor na građanski, politički i opozicioni bunt. Možda i zadovoljstvo Maje Gojković, posle kolegijuma sa poluopozicijom, da bi poslovnik skupštine trebalo promeniti!

Zbog „podrške pristojnih i pametnih ljudi“, kakav je on, najavio je najveći mogući skup u poslednjih pedeset godina u Beogradu, dakle veći od Petog oktobra! Na to okupljanje peške su krenuli, kopirajući demonstrante Lokalnog fronta, nekolicina mladića sa severa Kosova! NJihova namrgođena i kamena lica naspram ozarenom Marku Đuriću, koji ih je presreo da bi pred kamerama odglumio radost i ohrabrenje, govore više od hiljadu reči! Planiranom spektaklu u petak, kao predigra i pokazna vežba trebalo bi da posluži i zasedanje svih radnih tela, Srpske napredne stranke.

NJih sedam hiljada u svim salama i holovima Sava centra, što odgovara magičnoj cifri koju je „u glavu“ pobunjenih građana izbrojao Vučićev softver na platou pred skupštinom. Vidno razočaran što tom prilikom nije bilo nasilja, iz dvorišta Kliničkog centra, ustanove za proučavanje bolesti i lečenje bolesnika, naprednjački predsednik pribegava takozvanoj praznoj hipnozi, koja opušta i oporavlja ceo nervni sistem, porukom: „Ne mogu podneti da razgovaram sa fašistima i lopovima, ali razumem potrebu društva da se i sa takvima razgovara. I za to postoje nadležni ljudi i institucije.“ Pozvao je sve ljude, „ne političke stranke, već ljude, na jedinstvo i ujedinjenje“! Ups!

Čovek koji je raspolutio Srbiju, odjednom kuka za jedinstvom, dajući mu presudan značaj!! Da je rekao konsenzus, dogovor, rasprava, bez zareza i čuvenog „ali“ moglo bi mu se poverovati. Oktroisano, jedinstvo je temeljno pokazao kroz rad parlamenta pa mu, pretpostavljam, to više ne treba! Za propagandnim i manipulativnim jedinstvom se posezalo u predratnom i ratnom stanju. Brrrrrrrrr!

A moguć je i sasvim prozaičan razlog, da je to smislio kao protivudar ujedinjenoj opoziciji! Po prvi put posle devetnaest godina, opozicija okupljena u širokom spektru i levo i desno, na najvećem skupu posle skoro četiri meseca protesta, saopštila je tri jednostavna zahteva toliko jednostavna da je Vučić jednim jedinim javnim pozivom REM-u da poštuje pluralizam kao zakonsku obavezu, upravnim odborima i uredništvima javnih servisa, da otvore prostor za različita mišljenja, što im je, takođe, zakonska obaveza, mogao da obrne postojeću situaciju, čak, u svoju korist. A onda bi se u tako otvorenoj javnoj debati iskristalisalo šta u postojećim aktima menjati i precizirati. Crtin predlog je vrlo konkretan i primenjiv te mi nije jasno zašto se opozicija toliko trudila da bude kreativna u formulacijama i procedurama kada ima meritornu, jednostavnu i dostupnu agendu datu celokupnoj javnosti na raspolaganje!

Zato je predsednik i opleo po Crti jer on i nevladin sektor deli na svoje i njihove! I svima je jasno zašto ne želi takav demokratski obrt! Dokazao je, valjda, svojim predanim radom da preferira oktroisano jedinstvo, ćelavu demokratiju i ćelavi dijalog!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari