Sukob koncepata 1Foto: Zoran Raš

Postavljanje kosovske zastave u katedrali „Notr Dam“, zbog čega je bilo „preporuka“ predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću da ne otputuje u Francusku na proslavu obeležavanja stogodišnjice od završetka Velikog rata, pokazalo se, nije bilo slučajno.

Koncept Mirovnog skupa, sam naslov kaže, i raspored sedenja zvanica podno Trijumfalne kapije, nije pravljen u slavu pobednika i žrtava, već u slavu mira u novom multipolarnom svetu i jače, samostalnije uloge Evropske unije u njemu. Da su se srpska diplomatija, ambasador, atašei i ministar spoljnih poslova, na vreme uključili i potrudili da saznaju koncept znali bi i protokol, a domaća javnost je mogla na vreme da bude obaveštena o svemu i bila bi pošteđena od osećanja uvređenosti i postiđenosti jer ne bi očekivala ono što nije bilo predviđeno a i protokol predsednika Vučića je, ne mešajući se u „scenario“, komotno mogao da zatraži bolje mesto za svog šefa države.

Već sama činjenica da su Makron i Merkel stajali jedno pored drugog, pobednik i poraženi, ne jednom već dva puta u dva svetska rata, osvežili potpise primirja u istorijskom vagonu, simbolički, posle mnogo decenija u koje staje natprosečan ljudski vek, govori o konceptu ovog skupa. Kao što se ni u obraćanju prisutnima i svetskoj javnosti Makron nije bavio reminiscencijama Velikog rata, već kratkotrajnošću mira posle njega, pa tako i iskustvenim pretnjama današnjoj svetskoj i evropskoj bezbednosti, tako su i kadrovi šetnje državnika po Jelisejskim poljima, umesto vojne parade, asocirali na nadrealističke kadrove Bunjuelovih filmova.

Da li je jačanje evropskih snaga bezbednosti, odnosno zajednička evropska odbrana oko čega se slažu i Francuska i Nemačka a što podrazumeva ne samo ogromna ulaganja, već i zajedničku spoljnu politiku, nadrealna ili realna želja francuskog predsednika, koji, očito, želi da menja Evropu, da li je prevaziđeno vreme oslanjanja Evrope na odbranu iz Sjedinjenih Američkih Država, pitanja su koja su ostala da vise u vazduhu, bez pravog odgovora. Insistiranjem na pogubnosti nacionalističkih i egoističnih politika kojima je suprotstavio iskreni patriotizam, Makron je nedvosmisleno odgovorio američkom predsedniku i njegovoj krilatici „Amerika na prvom mestu“, a da li će njegov govor imati ikakav učinak na budućnost, lakmus test će biti na izborima za Evropski parlament. Pola godine, godina, danas u ovako brzom svetu, jednako je deceniji nekada! Razmene dobra i zla dostigle su munjevitu brzinu, pa se granica između ovih pojmova gotovo ne primećuje. Hoću da kažem da su moguća iznenađenja i da je moguće, uprkos svemu, da interes za opšte dobro preovlada i zapuši usta egoističnoj i ksenofobičnoj ultradesničarskoj kasti.

Još jedno pitanje: Da li je neobaveštenost srpske diplomatije o konceptu Mirovnog skupa u Parizu slučajna? Pošto sve institucije u zemlji i inostranstvu „odmenjuje“ predsednik države, Dačiću je prepustio da se bavi prikupljanjem potpisa zemalja koje poništavaju priznatu nezavisnost Kosova, pa, verovatno, nije stigao da se lično interesuje za protokol, to je lični propust Vučića! A možda je istom malo trebalo da „dosoljava“ raspoloženje srpske javnosti, o sebi kao mučeniku i Srbiji kao večnom stradalniku, da bi oduševljenje mnjenja bilo veće novom militarizacijom društva i izuzetnim podvigom RTS sa 70 kamera, o vežbama Vojske Srbije, što je sasvim suprotno od poruka iz Francuske.

Kao melem na ranu došlo je izvinjenje francuskog ambasadora Vučiću lično i srpskom narodu i Vučićeva promptna tviteraška zahvalnost na toplim rečima uz obećanje da će predsednik Francuske biti veličanstveno dočekan u Srbiji. Verujem mu jer ima iskustva u okupljanju masa! Da li će tom prilikom i sam predsednik Srbije razbistriti neke sopstvene maglovite poglede na budućnost, da li će uspeti da razbistri i neke stavove Makrona o Evropi od tri kruga. Ne znam. ( Najširi i najlabaviji, prvi krug, namenio je Srbiji, a u kome bi bilo 47 zemalja uključujući i Rusiju i Tursku, ! U drugom krugu bi bile sadašnje članice EU a u trećem potpuno integrisane zemlje u neku vrstu federacije Francuska, Nemačka, Belgija, Holandija, Italija, Španija, Luksemburg i Portugal…) Neka se i sam zapita čime je njegova politika doprinela da se u Makronovoj percepciji Srbija nađe u najlabavijoj grupi.

Spoljna politika nije jednosmerna ulica i zato je svaki susret sa šefovima država značajan i u tom kontekstu treba gledati i na minule susrete u Parizu i predstojeće posete Makrona i Putina Beogradu, bez obzira na njihove međusobne konceptualne razlike oko proslave važnih datuma iz prošlosti ali i oko svrstavanja u budućnosti. Pogotovo ako se posle takvih razgovora otvori mogućnost da se nešto nabolje promeni.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari