Nakon prvih rezultata britanskog referenduma nije bilo potrebno previše čekati na prve zajedljive strele ka Majklu Devenportu i njegovoj poziciji u Srbiji.

„Da komšiji crkne krava“ svest tog jutra bila je u punom zamahu. Ružno je kad se ljudi raduju razdvajanju, još ružnije kada nekoga zbog toga provociraju. Uz minimum uloženog truda, ako su uopšte nešto uložili, da razumeju čemu se raduju.

Zato me ne bi čudilo da ti isti pri sledećem dolasku misije MMF-a, a svaki sledeći dolazak verovatno će biti sve teži i teži po nas, iskoriste priliku da upere prstom i ka Džejmsu Rufu (ili Roufu) zbog njegovog porekla i uloge zemlje iz koje dolazi u početku kraja (nadam se da ne) Evropske unije.
Igrom slučaja našao sam se na sastanku s članovima misije i utisak mi je da je reč o veoma interesantnom čoveku (meni interesantnijem od, recimo, Alberta Jegera).

U biografiji stoji da ima zavidnu karijeru u MMF-u, a u ovom delu sveta već je boravio radeći u Sofiji (uz Varšavu). Poslove i pozicije je menjao na dve-tri godine. Osamdesetih je radio za novine (The Independent i The Australian). Završio je čuveni London School of Economics, a osim diplome iz ekonomije ima i diplomu iz matematike.

Bili su, za naše prilike, neverovatno tačni, zaista u minut. Način na koji komunicira dovoljan je da prepoznate Britanca – toliko brzo da jedva stižete da pohvatate šta govori što donekle kompenzuje intenzitetom. Ono što sagovornike s druge strane stola verovatno „kupuje“ jeste što je veoma aktivan i za razliku od ostalih učesnika sastanka iz njegovog tima sve zapisuje. U momentu vam se učini kao da zapisuje sve što je rečeno, od reči do reči – za razliku od koleginice s desne strane, koja ne da nije zapisivala već je u jednom trenutku digla ruke iza glave i nekoliko minuta pratila sastanak u pozi koja više priliči nekome ko će svakog trenutka početi da radi trbušnjake.

Ruf gricka hemijsku olovku. Šta kompenzuje tom aktivnošću teško je protumačiti. Ako bih odbacio pretpostavku o nezainteresovanosti za sastanak, ostaje da je reč o smirivanju neke unutrašnje tenzije ili pomoći da se bolje fokusira. Ako je verovati psiholozima, oni koji su nemirni brže uče od mirnih osoba. Uz to, Ruf ne gasi mobilni telefon (ili je usled brojnih sastanaka zaboravio na taj detalj).

Evidentno je i da voli da se šali i da se nasmeje, verovatno najviše kad čuje da imamo čak 36 inspekcija, da burek s mesom moraju da kontrolišu tri različita inspektora ili da smo 12 zakona važnih za funkcionisanje privrede doneli po hitnom postupku 29. decembra od kojih su neki stupili na snagu već 1. januara.

Priznaje da nije lako pregovarati s našim ministarstvima (i ovde se nasmejao) pa mu je posebno zadivljujuće kad neko uspe da poveže dva ministarstva da nešto urade zajedno („zanima me kako se usaglasite oko svih tih stvari“).

Jednostavno rečeno, odaje utisak čoveka koji želi da pomogne, a predstavniku MMF-a to većina ovde neće poverovati. I čini se da ga to boli, ako ne i vređa (što se može videti i iz intervjua NIN-u). Ipak smo mi njih zvali iako bi mnogi da veruju da su nam nametnuti. Čak je bilo impresivno videti zainteresovanost našeg čoveka u MMF-u da objasni šta nedostaje u našem sistemu i šta je potrebno popraviti.

Možda ni meni nećete verovati, ali MMF sluša. Čeka da čuje predlog. Međutim, predlozi ne dolaze od nekog ko ne želi sebi da pomogne. Ili ne ume. Siguran sam da bi Ruf ili bilo koji drugi predstavnik MMF-a sa zadovoljstvom odobrio smanjenje poreskog opterećenja plata u Srbiji, ali sam isto tako siguran da im NIKO nije dao dovoljno kvalitetan predlog, razrađen i dobro potkovan računicom.

Šta ostaje? Da se podvuče crta koja nažalost ne uzima dovoljno u obzir realni život. Zato je najlakše reći evo uštedećemo milione i milijarde na penzijama (koje izgleda za neke nisu deo realnog života) ili kroz novi zakon o finansiranju lokalne samouprave koji će opštinama uzeti dobar deo prihoda i ponovo ih vratiti u stanje velike zavisnosti od transfera iz republičkog budžeta. I to su naši predlozi, zar ne?

Šta takođe ostaje? Da se oslanjamo samo na brojku ispod podvučene crte. A kako može da se dobije dobra brojka? Recimo tako što ćete socijalna davanja umesto jednokratno početi da isplaćujete na 12 ili 24 meseca. Tako što ćete nešto što bi trebalo da platite ovog meseca platiti sledećeg. To je samo prividna ušteda. Ili ćete jednostavno reći da nemate snage za ovo ili ono i praviti se mrtvi.

Ko je protiv MMF-a ili Evropske unije? Onaj ko je protiv sistema. Takvih je kod nas i previše za ovih 16 godina tranzicije. Njima uvođenje reda znači presecanje dotoka kiseonika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari