Iznosi ovih dana Zdravko Mrvić, redak fudbalofil na ovim prostorima, zapravo jedini predsednik nekog srpskog prvoligaša koji je podneo ostavku zbog neuspeha, jedno isto tako retko senzualno zapažanje povodom utakmica Partizan – Tromso i Bordo – Crvena zvezda.


„Partizan se plasirao u Ligu Evrope, Zvezda nije. To je još jedan dokaz da je fudbal zaista đavolja rabota. Jer, Partizan je protiv Norvežana prikazao igru kakvom u Srbiji ne može da pobedi ni fudbalske „paore“ iz Pećinaca. S druge strane, ne pamtim kada sam video srpski klub da igra na evropskoj sceni kao što je igrala Crvena zvezda protiv Bordoa. Još veća impresija za mene jesu suze Zvezdinih mladića posle onako nesrećno izgubljene utakmice. To je dokaz da je Zvezda konačno na putu da ponovo stvori moćan tim. Jer, nema pogubnije stvari za jedan klub od neosetljivosti njegovih igrača na poraz. Pogotovu u današnjem fudbalskom globalizmu kad su Evropu preplavili igrači iz Afrike, Južne Amerike i Azije“.

Tako o srpskom fudbalu danas (čitaj o Zvezdi i Partizanu) govori čovek koji je krajem osamdesetih godina prošlog veka bio prvi „civilni“ predsednik vojnog kluba Partizan. Kao takav, lako je našao zajednički jezik sa rukovodiocima Zvezde, Dinama i Prištine i bez problema i afera doveo Milka Đurovskog i Gorana Milojevića, Fadilja Vokrija i Srećka Kataneca. I više od toga. Takvom predsedniku Partizana nije predstavljao nikakav problem da zatraži i dobije bankovnu garanciju za dovođenje Peđe Mijatovića od člana Zvezdine uprave N. Begovića. Sve ovo pominjem zato što smo u poslednje vreme svedoci novog raspirivanja mržnje među tzv. večitim rivalima i to na svim frontovima. Počelo je nebuloznom svađom ljudi kojima valjda ni danas nije jasno zašto su i kako postali predsednici Zvezde i Partizana. Instrumentalizovani navijači naravno ne propuštaju nijedan susret večitih, a da ne zarate međusobno i sa policijom, a primitivizam i mržnju ovih dana bljuju i navodni košarkaški intelektualci Duško Vujošević i Nebojša Čović.

Najrazorniji, međutim, po mentalno zdravlje sportske nacije su napisi i prikazi „navijača“ u medijima tzv. novinara. Jedni do te mere neznalački krivotvore istorijate dva kluba, da proglašavaju Partizan starijim, a osnivanje Zvezde kao nekakav odgovor srpskih nacionalista na državni i vojni crno-beli projekat. Drugi iz samo njima znanih razloga tvrde da je prljavo i čisto isto, tj. da su večite rivale osnovale i vodile komunističke vojne i civilne službe, pa da je zbog toga Crvena zvezda bila decenijama lažni simbol srpstva. Među osnivačima se međutim krije istina. Dva meseca pre kraja Drugog svetskog rata, dakle mnogo pre nego što su komunisti i njihove UDBE, OZNE i KOS-ovi zaveli komunističku diktaturu, marta 1945, studentska i antifašistička omladina osniva FK Crvenu zvezdu, čiji članovi postaju većina predratnih reprezentativaca iz BSK-a i Jugoslavije. Zvezda je samim tim osnivačkim činom dobila armiju navijača jer je ujedinila pristalice predratnih „kraljevskih“ klubova. Tek sedam meseci kasnije, kad su videli da je vrag odneo šalu sa masom zvezdaša, KOS dobija naređenje da po uzoru na moskovske vojne klubove formira sportsko-fudbalski kolektiv koji će biti jedini i najjači ne samo na prostoru Srbije. Tako nastaje JSD Partizan, koje bez ikakvih problema, vojnim putem regrutuje sve najbolje sportiste i fudbalere od Sežane do Đevđelije. I naravno da su i jedni i drugi živeli i takmičili se u višedecenijskoj komunističkoj diktaturi i da su komunističke službe rukovodile i jednima i drugima.

Ali, ideja i mentalitet ljudi prilikom osnivanja klubova ostali su da žive. I žive i dan danas. Jedne su kao svoje prihvatili Beograd i celo „Moravsko čovečanstvo“, a druge drugovi „oslobodioci“ iz cele Jugoslavije. Pa zar nije taj isti Duško Vujošević u svojstvu predsednika sportskog društva nedavno decidirano ustvrdio: „Partizan je jedna ideja i zato nećemo menjati naziv Jugoslovensko sportsko društvo“. A šta je drugo Zvezda nego takođe jedna IDEJA i to autentična i izvorno srpska ( Zvezda je život, sve su ostalo sitnice).

Zato ne treba da vas čudi zapažanje o Zvezdi s početka teksta. Jer, Zdravko Mrvić je, da ponovim, prvi „civilni“ predsednik izvorno vojnog kluba Partizana. Vojska, kao što znamo, suzama ne veruje, a Zdravko je u suzama crveno-belih dečaka video zoru koja će Zvezdi tek svanuti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari