Zato što mu se može 1Foto: Luca Marziale / Danas

Biti Željko Mitrović u sistemu vrednosti kakav nam je nametnut poslednjih decenija i apdejtovan ludilom Aleksandra Vučića je fenomenalna stvar.

Sve mu se može, sve mu je dozvoljeno, i nikom ni za šta ne odgovara. Može mu se da bude i Isus Hrist i Nikola Tesla u isto vreme, samo da odradi svoj deo posla. A to radi savršeno.

U svetu u kojem živimo Željko Mitrović je neko kome je dozvoljeno da zaj…va svakoga ko mu padne na pamet, pa ako treba i da nas sve popiša svojim otrovom koji sikće iz njega. Jednostavno – može mu se. Navikao je da pred svima klekne, a onda se sve preokrene, pa drugi kleče pred njim. A on služi svima i svakome ko je na vlasti. Šta on stvarno misli, to ne zna ni on sam, jer za takvim ne postoji potreba. On troši svoj život na leševima koje ostavlja pored sebe poput nekih krajputaša kojih se poneko seti s vremena na vreme.

Može mu se da vređa, da psuje, da se iživljava nad svim i svačim bez zrna odgovornosti. A mi trpimo i ćutimo. Psuje majke kome god stigne. Ako to ponekad zaboravi da učini, onda je tu čitava armija uposlenika i botova plaćenih krvavim novcem.

Kada dobije poseban trenutak inspiracije, piše otvorena pisma koja se do iznemoglosti čitaju na njegovom kanalima. Pisanija na nivou dečaka koji je razočaran što ga je pametniji i lepši pobedio u piškenju na daljinu u pesku, dobijaju značaj vanrednog stanja.

Zanimljivo je kako neko poput Željka Mitrovića nije postao gospodin čovek, kako se ne ponaša dostojanstveno kako dolikuje iole zdravom ljudskom biću, već je postao to što jeste. Mogao je da bude fin, nedostupan za dnevne gluposti, da radi svoj posao i da je prisutan onoliko koliko je to neophodno. Da ne iritira, da razmišlja o prošlosti kao zalogu za budućnost. Zašto bi bio gospodin čovek kada je lakše i u ovakvom svetu biti Aca Lukas.

Bez politike bi verovatno žicao za koru hleba u nekoj firmici čiji bi vlasnik bio sličan njemu. Popio bi ponekad koju flašu jeftinog piva, a kada bi ostao i bez toga, prodao bi bas gitaru koju je godinama čuvao i koja ga je podsećala na to da je mogao da postane gospodin čovek.

U našem društvu se mnogo govori o tome da je bivša vlast napravila radikale i dovela Vučića na vlast kao o najvećem grehu. Bez ambicije i želje da ih aboliram od te odgovornosti, bivša vlast je najkrivlja zbog toga što je klekla pred Željkom Mitrovićem. Dočekao je širom otvorenih ruku novu vlast 2000. godine, ponudio svoje usluge i dobio oproštaj. Slagali se ili ne, ali to je taj neoprostivi greh bivših vlasti, to je ta tačka preloma koja je ovu zemlju ostavila bez nade.

Ne treba imati dilemu da bi i bivša vlast isto reagovala kao i aktuelna da se saobraćajna nesreća sa smrtnim ishodom njegovom sinu desila i za vreme „žutih“. Tako to funkcioniše u zemlji Srbiji. Bog te pita šta je sve kupio Željko Mitrović i kakve je sve grehe okaljao svojim prljavim programima u našem javnom prostoru.

I sada se taj isti Željko Mitrović ponaša kao neko ko će služiti i gospodariti ovima beskonačno. Nema etikete koju nije zalepio na srpsku opoziciju, ubeđen da nikada neće pobediti aktuelnu vlast.

Na našu sreću, a njegovu bol, to je proces koji je neminovno pokrenut. Kad tad, ovako ili onako, Vučić će biti prošlost. Iskreno se nadam i kompletna ideologija poznatija pod nazivom – Pink.

Niko nikada toliku štetu nije naneo svom narodu kao taj Željko Mitrović i njegov Pink. To što u tom kolu igraju i ljudi za koje smo verovali da će nas spasiti bede i odvesti u Evropu, nešto je zbog čega danas plaćamo veliki ceh.

Zbog budućnosti našeg naroda, Pink više nikada ne sme da se desi Srbiji. Pad će biti bolan, ne samo po njih, već i po nas. Pitanje je kako će i normalni da funkcionišu bez Pinka, jer to nije samo televizija, već je u pitanju najgora ideologija.

A ti, Željko Mitroviću, nastavi da gaziš po mrtvima i da nas redovno polivaš. To što nisi svestan toga da ničija nije gorela do zore, ni tvoja, niti Vučićeva, jeste samo tvoj problem. Nama ostaje da se nadamo da ćemo se jednog dana probuditi iz ovog odvratnog sna i da ćemo se Željka Mitrovića i Pinka sećati kao nečega što nam se stvarno desilo i što zarad sve dece ove zemlje više nikada nećemo dozvoliti da se desi. Da se ne lažemo, biće nas i dalje sramota, ali ćemo barem lakše disati.

#izVucicemose

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari