Najavljeno aktivnije britansko angažovanje na Zapadnom Balkanu odvijaće se uporedo s Bregzitom, i bez obzira na Bregzit.

Parlament (Dom lordova) objavio je analizu, s nedvosmislenim porukama, aktuelne regionalne nestabilnosti, u kojoj je uloga Srbije, i u integrativnom i u dezintegrativnom, i u stabilizatorskom i destabilišućem smislu, na centralnom mestu. Izveštaj se odnosi i na Albaniju, BiH, Kosovo, Makedoniju i Crnu Goru.

UK je od 1992. neprekidno vojnostrateški angažovano u jugoslovenskom konfliktu koji je ponovo eskalirao pokušajima udara u Makedoniji i Crnoj Gori, namenjenih ometanju evropske i atlantske integracije i instaliranju kvislinških, proruskih vlada. Nove pretnje nasiljem i dezintegracijom više nisu autonomne politike odmetnutih krugova u Beogradu. Periferni status Zapadnog Balkana više ne može biti izgovor zanemarivanju bezbednosnih prioriteta EU pred nelegitimnim pritiscima Rusije i Kine. Tim pre ako se uzme u obzir da takvi prioriteti nisu proaktivne agende zapadnobalkanskih vlada koje se ugodnije osećaju u kontekstu nacionalizma, izolacionizma i koketiranja s koruptivnim uticajima antidemokratskih sila.

Britanski uticaj nije zanemarljiv bez obzira na dileme i kontroverze Bregzita. Ali je logično pitanje, zašto, u takvim okolnostima, UK insistira na evropskoj integraciji ZB. Globalni i regionalni uticaj prevazilazi okvire svakog pojedinačnog odnosa UK sa EU ili neintegrisanim evropskim državama. Britanija je među najmoćnijim i politički najuticajnijim državama-članicama NATO. Ona svoju snagu izvlači iz posebnih odnosa sa SAD (u kojima je takođe posrednica između starog i novog kontinenta i njihovih sistema), iz istorijskog i stvarnog prisustva u Komonveltu (koji je i dalje najmoćnija globalna institucija), ali iz elemenata unutrašnjeg uređenja (demokratski parlamentarizam, vladavina prava, sigurnost vlasništva i ulaganja, diplomatsko i obaveštajno znanje i iskustvo, manufakture i kulture, itd). UK nikad nije u punom kapacitetu integrisano u EU (politike, finansije), ali bi bilo pogrešno očekivati da Bregzit postane granica punog diskontinuiteta u odnosima s kontinentom. U onom smislu i u onoj meri u kojoj se Bregzit smatra pogrešnom odlukom, o tome ne postoje argumenti koji nisu u punom kapacitetu dostupni britanskoj ili globalnoj javnosti.

Snaga zvaničnog dokumenta parlamenta UK upravo je u održanju linije evropskog partnerstva. Jedan od najupečatljivijih argumenata je navedena izjava francuskog predsednika Makrona da je proširenje EU na ZB „ključni činilac mira i stabilnosti na našem kontinentu“, kako se region ne bi odmetnuo „ni prema Rusiji niti prema Turskoj“, ili bili kojoj drugoj autoritarnoj sili koja ne deli niti uvažava evropske vrednosti. Ukazuje se i na izjavu premijerke Brnabić da su za Srbiju važni i EU integracija i reforme same po sebi.

Poslednji dani, uzbudljivi i hektični, ohrabruju Vučićevim jasnim opredeljenjem da ne popušta pred pretnjama opozicije, pretežno antievropske i varvarske. U okvire realnog optimizma spadaju stabilizacija Makedonije i Crne Gore, potreba za kosovskim kompromisom i uviđanje da nacionalni interes nalaže očuvanje celovitosti BiH i njenu regionalnu i evropsku integraciju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari