Mislim, naravno, na Demokratsku stranku koja je uporna na putanji suicida. U toku poslednje dve nedelje niko od njenih zvaničnika nije ponudio bilo kakvu viziju oporavka te jedine politički relevantne, uređene i uljuđene opozicione strukture.

Ne mislim na viziju budućnosti Srbije. NJe tamo nema od Đinđićevog nestanka. Ni njegove govore nisu uspevali da sriču, tako da ponovo odjeknu onom njegovom ogromnom snagom, lepotom, šarmom i inteligencijom. Ako je Vučić smišljeno, u toku pet godina, rasturao opoziciju (pre obećanjima nego pretnjama), i ako su opravdani zahtevi za smenu predsednice parlamenta koji je u 2017. počeo da radi tek 19. aprila, ostaju otvorena pitanja, zašto je kampanja protekla bez poruka biračima, koje su tačne alternative Vučićevoj politici, i, naročito, zašto su poslaničke klupe ponovo prazne.

Nama je potrebna mala, jeftina i efikasna vlada posvećena razvoju ekonomskog ambijenta i osnovnih društvenih potreba. Najmanje su važni odnosi Vučićevih i „žutih“, a sve vlade od 2012. bile su koalicione u tom smislu, da Vučić nije odbacio kadrove i politike prethodnih vlada. Ali je upravo zbog odsustva društvenog dogovora o svim strateškim razvojnim pravcima srpska politika na rubu ratnog stanja. DS je u izvesnom smislu i na vlasti i u opoziciji, ali se ne izjašnjava ni o jednom važnom pitanju prošlosti i budućnosti, kao da je još uvek u kohabitaciji s Koštunicom ili u koaliciji s Dačićem. Umesto da sarađuje s građanstvom na realizaciji prioriteta, DS bi da šeta opanke Jankovićevom „pokretu“ okupljenom na platformi naricanja nad privilegijama kojim ih je obasipala ista DS. Pokretašima tada nisu smetali Mišković i Koštunica. Đinđića su oživljavali mrtvog pošto su ga osporavali živog. Istima kojima je smetao Đinđićev vo na Palama, nisu smetale bljuvotine provincijalizma, šovinizma i govora mržnje „zaštitnika“ koji je svojim opsesijama Vučićem priznao da preferira ona politička i društvena stanja u kojima se Srbija raspadala, ali je njegova karijera bila na dobrom putu.

Zašto se DS zaglavila na stranputici Đinđićevih naslednika? Banalno je i ružno da pominjem mrtve, ali je njen suštinski izbor, između Đinđića i Rakića, nedorečen u senci oklevanja pred svakom, ne samo tom važnom odlukom. A jedina jasna poruka, nakon dugo vremena, je ona, da se nakon iskustva s „pokretom“ čija je bila sluškinja u predsedničkoj kampanji, DS ugasi u istom „pokretu“. Mada DS za razliku od „pokreta“ postoji, i ne mora se stideti svakog trenutka svoje prošlosti. Služeći se kadrovima i politikama DS Vučić je iskazao više uvažavanja i poverenja u njenu prošlost od uvažavanja i poverenja DS u sopstvenu budućnost. I dok smo na rubu nekoga novog građanskog sukoba, ali lišeni percepcije izlaska iz tog sukoba, ponovo su negde zatureni naši prioriteti: promena ustava, izbor između Zapada i Istoka, civilizacije i varvarstva, demokratije i tiranije.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari