Jedan tabloid, u tesnoj konkurenciji posebno prljav, objavio je u petak tekst pod naslovom „Skupljaju poene na stradalom Đinđiću“. Povod su aktivnosti DS planirane za 12. mart, na godišnjicu ubistva Zorana Đinđića. Usput navodeći događaje demokrata zakazane za taj dan, taj tabloid konstatuje „… što se tumači kao pokušaj (zlo)upotrebe tragičnog istorijskog događaja u predizborne svrhe“ i zaključuje „upravo se Đilasov DS ponaša kao da polaže tapiju na taj datum, te da je niz manifestacija osmišljen u cilju kampanje, s namerom da politički profitiraju na njima“. Prilično skaredno, zar ne?


Ali ne, nije skaredno ponašanje DS, kao ni najavljena „Šetnja za Zorana“ koju pravi LDP. Za stomak je mučno navedeno pisanje tabloida, inače osnovanog neposredno nakon Sablje – akcije pronalaženja organizatora i izvršilaca ubistva Zorana Đinđića – koji je svoj imidž izgradio besomučnim napadima na tu akciju, koji je promovisao Legiju i crvene beretke, relativizovao njihovu ulogu, kao i Zemunskog klana, u ubistvu, te godinama kriminalizovao Đinđića i sve njegove saradnike. Ko je sve ovo zaboravio, eto da podsetimo. Istorija se ne može izbrisati, niti retuširati.

Zoran Đinđić je bio predsednik Demokratske stranke. Bio je na njenom čelu devet godina. To je istorijska činjenica, koja se ne može osporiti, ne može relativizovati. Đinđić je bio predsednik DS, koja od tada svake godine 12. marta organizuje „manifestacije“ u njegovu čast. Zašto bi to ove godine prekinuli? Da ih ne bi napali naprednjački tabloidi i politički protivnici? Ono što DS ovog 12. marta namerava, a dosad nije činila, jeste skup na Trgu republike. Ali, da, izborna kampanja jeste u toku i, da, DS „ima tapiju“ da tog dana radi šta misli da treba. Đinđić je bio predsednik DS.

Kao što je među ljudima koji su osnovali LDP bilo njegovih saradnika. Prvi Čedomir Jovanović, kome je Đinđić bio politički mentor, koji je bio šef poslaničke grupe DOS i, u Đinđićevo ime, hapsio Slobodana Miloševića. Kao što je LDP nastala kada je po mišljenju tih ljudi DS pod Tadićem odustala od Đinđićeve politike. Ko i kako, i da li iko, baštini politiku Zorana Đinđića je stvar političke interpretacije. Međutim, ako neka politička opcija u ovoj zemlji ima pravo da se poziva na prvog demokratskog premijera Srbije – to su DS i LDP. I to pravo im niko ne može oduzeti.

P.S. Gde su bili i šta su radili lideri SNS, SPS ili DSS tog 12. marta 2003? Ili vlasnici i urednici ovih današnjih tabloida? Kako su se osećali? Ne, nismo svi isti.

Autor je urednik „Izborne groznice“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari