Kognitivna forenzika ili priča o Milutinu 1

Ovako pred Osmi mart, naravno, Jutka.

Kako bi drugačije lokalac u fotelji stigao do naslovnih strana nego preko porno-hronike! Da slučajno nekom ne padne na pamet da upregne svoje čovečne delove pa učini nešto hvale vredno i tako osvoji popularnost.

Tri su me elementa „priče o Milutinu“ pokrenula da više o tome razmišljam. Inače ne bih, jer je u zemlji gde je skroz OK mlatnuti ženu ili joj dahtati za vrat, zdravije preći na drugi kanal i izbeći dnevne novine.

Prvo, neverovatna Marijina hrabrost. Bravo, Marija! Evo, ja ne poznajem nijednu ženu toliko odvažnu i toliko smelu. Ni sama nemam toliko hrabrosti. Ako se ikad stanje u Srbiji bude promenilo, verujem, Marija će biti ovom borbom zaslužna. Gospodin Vujović reče da će Srbija za vek i po dopuzati do EU standarda. Sumnjam da ćemo i tad biti dovoljno rodno osvešćeni. Srbija je kotao u kome ključaju najgore ljudske strasti i legitimno se iživljavaju. Ponoviću ono što ne propuštam da kažem. Sve dok mirne duše Blic na početnim stranama bez ikakve logike drži gole žene, znam da umovi srpski nisu ni blizu razvoja potrebnog da se shvati šta nasilje znači i u kakvom se kontekstu razvija.

Dalje. Nikako ne mogu da shvatim kakav je to kognitivno-psihološki sklop kome je potrebna sudska presuda da ukapira da je neželjen. Da li stvarno muškarci s članskom kartom ne prihvataju odluke bez državnog grba? I da li je moguće da su stranačke pantalone toliko prostrane da iza njih mogu da se kriju i za njih kače svi musavi ocvali derani sa erekcijama?

Treće i najčudnije, dakle ono što mi zadaje najveću muku da razumem, jeste reakcija samog predsednika. Priča o Milutinu konstruisana je da bi se napao on sam. Evo sedim danima i razmišljam kako je izvođenje pred javnost nasilnika napad na predsednika. Budi se dan, pada veče, sviće novo jutro, sunce zalazi… itd… ja sedim i nikako ne kapiram. Da li postoji dil između Jutke i gospođe Lukić? Da li su opet nešto zabrljali Đilas, Jeremić i drugi? Možda su oni napravili dil s Jutkom svima nama iza leđa? Možda ne postoje ni Jutka ni Marija? Možda je IT? Vlaška magija? Možda su „žuti ljudi“, ne znam šta o tome misli Tarabić…

Ne znam da li je „slučaj Jutka“ napad na predsednika, ali je „slučaj Marija“ napad i na mene.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari