Nataša B. Odalović
„Čuvaj guzu i ne misli na smrt“. Negde slučajno naleteh na ovu lepršavu misao. Odmah sam s olakšanjem osetila da je to ta laksativna krilatica kojom bih u najkraćem opisala sva pregnuća naših političkih stranaka u ovogodišnjoj pesmi „Evro-azi-vizije“.
Svetislav Basara
Guzica je onomad, da kažemo, pogodila u sridu, izazvala lavinu komentara, dospela na Fejsbuk i dovela do još jedne srpske podele. Ubuduće ćemo na političkoj sceni, bar na njenim marginama, morati da računamo sa još dva faktora: evroguzičarima i dupeskepticima. Ipak, ima nešto što spaja i apologete i kritičare: svi su složni u mišljenju da je prezidencijalni anus prečica do brzog uspeha u životu.
Zlatko Paković
Prošlo je deset meseci od kada je predsednik Demokratske stranke, tada i u svojstvu predsednika Republike Srbije, izjavio kako mu je poznato da pojedini članovi političke stranke kojoj je lider imaju bliske i unosne kontakte sa svetom kriminala. Rečeno je to u razgovoru koji je, za 100. broj magazina Status, s Borisom Tadićem vodio Svetislav Basara.
Dragoljub Petrović
Psiholog je skratio mandat, a državu je preuzeo psihijatar. Da li će Srbija zatvoriti krug ako je preuzmu grobar ili patolog-obducent? - pitao se potajno prosečni srpski glasač do pre neki dan. „Neće, ja imam rešenje - ako Srbiju već ne može da preuzme pravi srpski domaćin, to može prava srpska domaćica“ - u takvoj bezizlaznoj situaciji, srećom, profesor doktor vojvoda setio se svoje žene. A kandidovati sopstvenu suprugu za predsednika Srbije može biti veća ludost nego poslati njene slike za novinsku rubriku „Moja žena - moj šampion“.
Aleksej Kišjuhas
Godina je 611. Pred bedemima Soluna, grada preostalog Rimskog carstva, (puno) kasnije nazvanog Vizantijskim, nalaze se čitava plemena varvara. Tu su cele porodice, žene, deca, prtljag i pokućstvo, voljni da se tu nasele kada padne grad. Naime, Rimljani, to jest ovdašnji Romeji, bili su zauzeti unutrašnjim političkim nemirima i borbama na istoku, što su varvari iskoristili za svoje zle namere. Već su opljačkali i porušili mnoge civilizovane gradove, među kojima i Sirmijum i Singidunum, zbog čega meštani moraju da beže po carstvu. Solun su već jednom opsedali, i to pre samo tridesetak godina.
Svetislav Basara
Nisam li ja, cenjeni publikume još onomad, u davno pred-predizborno doba, predskazao dolazak crnih dana za počinioce teških krivičnih dela. Pravna država u zemlji Srbiji uoči izbora prosto dobije krila, organi gonjenja jedva uspevaju da poapse sve zulumćare predviđene za odstrel, a novinari crnih hronika udarnički rade u tri smene. To tako mora da bude. Inače bi agitaciona bajka o „Srbiji kao regionalnom lideru u borbi protiv kriminala“ zvučala praznije nego što zvuči.
Duško Bogdanović
Kao što napisah na ovom mestu pre mesec dana, politički artisti i modeli pod šatrom, razapetom nad ovom ubogom i nesrećnom zemljom, i dalje ordiniraju ne bi li, po ko zna koji put, svojom veštinom, zadivili i razonodili znatiželjnu i odveć naivnu publiku: gutač sopstvenih reči i dela, bljuvač najgorih uvreda, krotitelj bezubih lavova i razgoropađenih kokošaka, žongler sa koferčićima tuđih novaca, iluzionista koji testeriše asistentkinju napola, a onda je nanovo spaja, hrabra akrobatkinja na žici razapetoj čak santimetar od zemlje, klovnovi koji, kao, podvaljuju jedan drugom, a u stvari se žestoko sprdaju sa publikom... Tu su, svi na gomili, sa svojim uzbudljivim programom, još samo četiri sedmice. A, onda, slede četiri godine posledica te zabave, u kojoj ćemo svi učestvovati - pojedinačno i kolektivno - hteli, ne hteli.
Borka Pavićević
Odem rano jutros u Jugoslovensko dramsko pozorište, zaboravila sam sinoć, na premijeri, program predstave „Sumnjivo lice“ Branislava Nušića u režiji Jagoša Markovića. Jutro lepo, sunčano, oko pozorišta miriše pokošeno seno. Sednem na klupu i gledam tu kuću nekakvog kontinuiteta svih nas, u kojoj je sinoć izvedena predstava baš o tome.Kakvi smo mi to ljudi i kako to živimo i sami sobom upravljamo, napisao je Branislav Nušić, pa mislim kako je možda moglo doći do pametnijih rešenja na Kosovu i sa Kosovom, da je neko ozbiljno čitao šta je Nušić o svemu tome pisao, a posebno mi pada na pamet njegova knjiga, zapisi, tekstovi „Srbija bez mora“. Istina, ne mogu, a da se ne prisetim „Filozofije palanke“ Radomira Konstantinovića, i tu sve piše. Piše i kod Dubravke Stojanović, čini mi se kao da su njeni istoričarski radovi aberativna slika Nušića, u nauci, u čitanju.
Svetislav Basara
Cirkus, cenjeni publikume! DSSovski ziloti su, kako vidimo, uspeli u naumu da nagovore Sahibiju da se kandiduje na predsedničkim izborima. Ne treba sumnjati da se kandidat basnosovno prenemagao, ali ne treba potceniti ni njegove čohadare i čibukčije.
Borivoj Erdeljan
Velika je verovatnoća da će šesti maj, datum srpskog Đurđevdana i izbora, i Grcima biti dan za glasanje. Razlika je što se - u privlačenju biračke naklonosti - srpski političari uglavnom pozivaju na sopstvene zasluge i obećanja, a grčki često i na primere iz antičke istorije. Dok se ove nedelje raspušta parlament u Atini, u već zahuktalom nadmetanju o receptima za nacionalno isceljenje - kako zaštititi siromašne i u isto vreme obnoviti ekonomiju - nailazi se i na uputstva iz davnih vremena.
„... A sve je laž, laž grozna ni crna ni bijela,Laž barikada, knjiga, reči, opela.I ničeg nema, ni Boga ni vraga,O zašto smo se klali, mati moja draga.“iroslav Krleža, 1920.
Safeta Biševac
Zatekla sam se u Sarajevu 6. aprila, prošetala „Sarajevskom crvenom linijom“, odala poštu Sarajlijama stradalim tokom opsade grada koja je trajala 1.425 dana, ubijen 11.541 čovek, od čega 1.601 dete i ranjeno oko 50.000 građana. Nisam nikada bila posebno vezana za glavni grad BiH, niti sam u njemu bila pre rata, ali ono što su doživeli taj grad i njegovi stanovnici tokom 1992-1996.godine, večito će me vezati za Sarajevo i Sarajlije.
Boris Jašović
Dvadeset sedmog juna ove godine navršiće se tačno šezdeset dva leta kako je Narodna skupština FNRJ donela „Osnovni zakon o upravljanju državnim preduzećima i višim privrednim udruženjima od strane radnih kolektiva“. Time je zapravo otpočela era jugoslovenskog samoupravljanja - jednog od kontroverznijih fenomena na ovim prostorima (i šire). Jer jedni su samoupravljanje posmatrali u kontekstu uklanjanja hijerarhijskih odnosa među ljudima i stvaranja egalitarnog, slobodarskog i solidarnog društva, drugi su ga videli kao model prećutnog sporazuma vladajuće klase i radništva po principu „vi nama vlast - mi vama platu za nerad“, razume se u okvirima „dogovorene ekonomije“.
Svetislav Basara
Vreme je, cenjeni publikume, da podignete kredite i da kupite onu Virilioovu spravicu, o kojoj sam ovde već pisao; mislim na RPS (Reality Positioning System) koje će vam pomoći da odredite u kojoj se od dve Srbije nalazite. Ne mislim, naravno, na „prvu“ i „drugu“ Srbiju, mislim na stvarnu i virtuelnu, praštajte za izanđalu reč „virtuelnu“, ali zasad nema bolje.
Cvijetin Milivojević
Na retorsko pitanje sme li neko da se kladi koje mesto u novoj vladi će tražiti SPS, ako upravnik postizborne pijace postane Đukić v.d. Dejanović, pravilno mi je odgovorio samo Dačić, slovenskom antitezom: „Spreman sam da za mandatara buduće vlade predložim onog ko mene bude podržao u drugom krugu!“