Svetislav Basara
Priđosmo mic po mic kraju još jedne predizbornosti. Preostalo je još samo da glavne personae dramatis daju "završne" intervjue i da se u temelje naše budućnosti položi još nekoliko kamena temeljaca pa da zaćutimo, pogasimo svetla i polegamo.
Pavle Simjanović
P. S., dramaturg iz Beograda, priveden je juče nakon što je sat vremena sa svoje terase vikao "Besan sam, ali ne baš u p.... m......., i trpeću još neko vreme!". P. S., koji već nekoliko godina objavljuje filmske i televizijske kritike, ne poseduje profile na Tviteru i Instagramu, dok na Fejsbuku, od 2008. godine, nije postavio nijedan link ili fotografiju niti je ostavio neki komentar.
Zoran Pavić
Vest da bi Srbija mogla da izgubi domaćinstvo košarkaškog kvalifikacionog turnira za odlazak na Olimpijadu u Rio, odjeknula je jako, ali i tupo u našoj javnosti. Jako - jer mi jesmo košarkaška nacija, tupo - jer je broj ljudi koji uopšte zna šta se to dešava zanemarljiv, a onih koji znaju i "zašto", još manji.
Gojko Vlaović
Od malena deca se uče da treba da budu učtiva. To je stvar kućnog vaspitanja koja ostaje za ceo život. Shodno tome učtivost je prisutna u svakodnevnom ophođenju građanina, ali nažalost neki od nas ponekad to zaborave kada je reč o zaposlenima u uslužnom sektoru.
Dragan Vujadinović
Dok reka investicija i dalje "kruži Srbijom", mi otputovasmo u "ostrvske" poreske rajeve. Maštom i olovkom, se najbrže i najeftinije, stigne na svaki kraj sveta. Nađeni tamo "mnogi naši". I to oni koji su se potpisali i objavili. Mnogi drugi su ostali anonimni. Na troškove otvaranja ofšor kompanije od najviše hiljadu dolara, dodate još 500 i jednokratno(zauvek) kupite direktora, iliti zakonskog zastupnika.
Vladimir Matković
Tražio sam reč, čuo sam glas... Tražio sam reč. Tu prostački i nemilice trošenu reč koja je nestala poput dahom raspršenog mehura sapunice.
Svetislav Basara
Osim politike, postoji i krk u pizdu novinarstvo, a zašto je takvo novinarstvo u stvari novindžiluk, a ne žurnalizam, i zašto je ono loše po istoriju i život, o tome je pre par dana u "Politici" - ili bar u njenom elektronskom izdanju - Boško Jakšić objavio jedno dušekorisno štivo. Zainteresovanima toplo preporučujem da pomenuti tekst potraže u bespućima internetske zbiljnosti i da ga pročitaju, a ja ću se - zbog karakterne isnuficijencije - ograničiti na kraći citat:
Vladimir Matković
Tražio sam reč. Tu prostački i nemilice trošenu reč koja je nestala poput dahom raspršenog mehura sapunice.
Svetislav Basara
Subota je dan za kulturu, ali znate kako kaže "naš narod", bar njegov zapadnosrbijanski deo – jebo ti kulturu, gledaj od čega se živi. Dosledan sebi, dostojan svojih svetinja i svoje svetle istorije, "naš narod" je vekovima gledao od "čega se živi" i na kraju je, jebavajući kulturu i gledajući od "čega se živi", došao u situaciju da nema od čega da živi, a da – o istom trošku – nema ni kulturu, a – kako stvari stoje – ukoliko Oco – pu, pu, pu, daleko bilo – izgubi izbore, još će manje imati od čega da živi, a još mnogo manje će imati kulturu, jer u slučaju da Oco izbore izgubi, penzija – kako reče Ocov petokoalicionaš (nije petokolonaš, Ceco), Krkupizdubabić – neće biti, što znači da neće biti ni takozvanih nacionalnih mirovima, pa će poslenici kulture – u znak solidarnosti sa "našim narodom" –takođe pocrkati od gladi.
Zoran Pavić
Beše nekad da su se Englezi prosto gadili da se stranci mešaju u njihov fudbal. Danas fudbal na Ostrvu nije samo njihov, onaj premijerligaški posebno.
Božidar Mandić
Kad ne znam šta da radim, ja mislim! Mogao bih slično reći i za pisanje. Ja pišem o prirodi. Zašto? Zato jer je ona stalno u mom oku. I da je neke nezaustavljive sreće, beležio bih samo pastoralne prizore. Veličao bih prirodu jer u njoj nema patetike. Ima patetike u čovi koji je posmatra i razmišlja kako da je iskoristi. U njoj još, zasad, nema podvale. Još značajnije što prirodu krasi je njena zelena nepolitičnost. Priroda je božiji izum… i nenametljivo trpi čovekov zulum.
Vladimir Jokić
Glumci su stigli, sire.
(Miki Manojlović)
Borka Pavićević
Koraks ne bi bio Koraks kada ne bi u ovom času najnovije povjesti i istorije ili "trajnog prošlog vremena" ("Trajno prošlo vreme: hronologija 1990/2001", kako glasi naslov knjige njegovih karikatura u izdanju Alexandra Pressa, promovisane u CZKD-u) naslikao jasenovački Cvet Bogdana Bogdanovića sa laticama koje padaju, sa ranjenim krilima.
Aleksej Kišjuhas
Pradeda ovog kolumniste i sociologa je najverovatnije stradao u Jasenovcu. Đura Kišjuhas, poljoprivrednik, etnički Rusin i predratni komunista iz Ruskog Krstura ilegalno je bio organizovao partijsku i partizansku ćeliju u svom selu i okrugu. Uhapsile su ga okupacione vlasti, prebijali su ga i mučili u zatvoru, a zatim i osudili na smrt pred sudom u Budimpešti 1942. godine, kada je imao 38 godina. Presuda je zatim verovatno preinačena na doživotnu radnu robiju, nakon čega mu se gubi svaki trag. Porodica je decenijama sumnjala da je svoj život završio u bespućima Istočnog fronta gde je bio prinudno poslat da do smrti pomaže ratnim naporima nacista, verovatno i kao živi štit.
Zoran Panović
Kad čuje ženu koja peva u kupatilu, pravi ljubitelj muzike neće proviriti kroz ključaonicu, nego će staviti uvo na vrata. Kad te sačeka ovakva poruka kojom je obmotana čokoladica u kafeu 'Maraja', Sofija postaje mnogo senzibilniji grad od srpskih stereotipa o Bugarskoj i njenoj prestonici.