Cvijetin Milivojević
Ne bih se ja baš sprdao s tim što Kancelar srpski i sve Srbije (K.) radi po 25 sati dnevno i, po vazdan ne ide tamo gde i car (pa čak i Vazduplohov) ide peške, samo da bi ispoštovao narodni parlament. Da li lepo kod Vebera, u delu "Protestantska etika i duh kapitalizma", piše da ono "ko ne radi, ne treba ni da jede" bezuslovno važi za svakoga? Piše! Da li, recimo, u odeljku "Pozivna etika asketskog protestantizma" lepo stoji da se, protiv religioznih sumnji, skrupuloznog samomučenja i svakakvijeh drugih iskušenija, osim umerene dijete, biljne hrane i hladnih kupki, propisuje i ono "Radi žestoko u svom pozivu!"? Stoji! Je li i Njegova ekselencija, lično, onomad kao opozicionar, zadojen protestantskim duhom, protestovao glađu i žeđu u sred Vaskršnjeg posta? Jeste!
Svetislav Basara
Kad god Severna Koreja lansira neku raketu - a u poslednje vreme se baš odala lansiranjima - ceo svet se uspaniči i uzibreti kao da na njemu vladaju blagostanje i idilični mir i kao da je Kim Džong Un jedini šef države sumnjive psihičke stabilnosti. Meni se, uostalom, čini - mada možda i grešim - da "mladi vođa" raspolaže sa dve psihičke stabilnosti, jednom za "po kući", drugom "za po svetu". Ako je Kim strinu rastrgao konj'ma na repove, a ujaka streljao protivavionskim topom, to samo znači da mu se moglo, ali to uopšte ne znači da je spreman da ode korak dalje i da raketira sestru Južnu Koreju, Japan, SAD, Rusiju - ili ko je već neprijatelj dana u Pjongjangu - zato što rečene zemlje, za razliku od vođine familije, lako mogu da mu zaprže čorbu i smrse konce.
Svetislav Basara
Ne trčite pred rudu! Nije reč o Ocovom sinu! Nije ovo - pu pu, pu, daleko bilo - još jedan "napad na njegovu porodicu". Reč je o TV seriji. I to ruskoj, na koju sam sasvim slučajno naleteo na Jutjubu i tokom vikenda odgledao svih devet epizoda po pedeset i kusur minuta.
Dragan Vujadinović
Sve to u zemlji Srbiji, gde je prosečna neto plata Leta Petnaestog bila 363 evra, i gde kvadrat stana u prestonici košta od 1.200 do dve i po hiljade evra. Tako je bilo, tako je i sada. Ali je premijer u maju 2014. godine objavio da bi do kraja naredne 2015. godine mogla biti završena gradnja 100 hiljada jeftinih stanova od po 380 evra po kvadratu. Da bi krajem 2015, kada su trebali da "stignu" jeftini stanovi, obećao prosečnu neto platu od 500 evra do kraja 2017. godine.
Svetislav Basara
Naša današnja tema je - u Srbiji dominantna - kultura samosažaljenja i posledičnog zapomaganja. Pre nego što pređemo na stvar nije zgoreg da razmotrimo šta je to u stvari samosažaljenje. To je, da kažemo, filozofsko pitanje, postoje razne definicije, mene što se tiče najbolje volim onu koja kaže da je samosažaljenje mešavina preteranog optimizma, tupoumnosti, lenjosti i previsokog mišljenja o sebi. Hoću da kažem: samosažaljivač u dubini duše čvrsto veruje da njemu, kao takvom, ne bi smelo da se dogodi ništa loše a budući da se loše stvari, po prirodi stvari, događaju svima – a naročito samosažaljivcima – tu dolazi do teških pičvajza.
Božidar Mandić
Nije nam potrebna kulturna revolucija, kako je proklamovao Mao, već revolucija u kulturi. Pobuna oštećenih, očito je, utihnula. Umetnici su vekovima bili nežni ali se nisu plašili ukazujući reči. Sada strah kod njih nastaje iznutra, vođen uspesima, novcem, statusom... No, tek samostalnost čini umetnika stvaralačnim.
Vladimir Jokić
5.00 BuđenjePremijer Aleksandar Vučić budi bog s nama7.00 Dobro jutro, decoČika Aca srpskoj deci - premijer Vučić cvrkuće, deklamuje, peva, igra, stepuje
Borka Pavićević
Prolazim već danima, kao i drugi građani Beograda i ne samo Beograda, pored Cvetnog trga preko puta Jugoslovenskog dramskog pozorišta. I gledam, kao i svi drugi građani Beograda i ne samo Beograda, u tri prazne staklene, pleksiglasne, providne kutije koje bi trebalo cvećarama biti, te bi tako ime Cvetnog trga imalo svoj smisao, ali cveća nema. Biće, biće.
Aleksej Kišjuhas
Već godinama internetima i njihovim društvenim mrežama kruži otprilike ovakva priča: "Kada su Amerikanci počeli da šalju astronaute u svemir, shvatili su da obične hemijske olovke ne rade u bestežinskom stanju.
Zoran Panović
Haruki Murakami jedan je od najpoznatijih savremenih japanskih pisaca. Rado je čitan i u Srbiji. Dobitnik je više bitnih književnih nagrada, ali mu fali ona glavna - Nobelova. I kao što se svake godine kad se približi objavljivanje dobitnika ove nagrade - Murakamijevo ime pojavi na spisku favorita, tako se i kod svake "novovalne" Vučićeve epizode s izborima ili rekonstrukcijom pojavi ime Ivana Vejvoda kao potencijalnog Vučićevog ministra spoljnih poslova.
Ivan Džidić
Zato što evo počinje predizborna kampanja. Zato što na glasačko mjesto uredno odlazim, uredno prekrižim listić. Zato što ponuda ne odgovara mojim opredjeljenjima i ukusu. Zato pokrećem seriju predizbornih, što tuđih tekstova, što svojih tekstića. Pa bumo vid'li. Prvi pa naravski nije moj. Autora je na kojeg se, među ostalima oslanjam. Izvučeno jedno pitanje i odgovor na to pitanje, iz u formi razgovora sa Engelsom, a pod naslovom „Principi komunizma".
Nataša B. Odalović
Najvažniji događaji ove sedmice poređani po interesovanju elitne javnosti: Sukob Karleuša-Macura sa Vučićem kao posmatračem; Maki Šerifović u NP; Nije ona nego ja kod prekršajnog; Ružić i Dačić suprotno o odnosu Dačić-Vučić; i, Vučić u Londonu među najuticajnijim liderima sveta na konferenciji o migrantima, na poslednjem mestu.
Svetislav Basara
Pomenusmo pre neki dan da u Srbiji postoji nekoliko gvozdenih pravila. Pravilo prvo - kad god Oco ode u inostranstvo, sledi težak pičvajz. Pravilo drugo - kad god Foma javno progovori, sledi težak luping. Pravilo treće - kad god Ljilja Smajlovićka odluči da bude u pravu, ona bude u pravu. Bez obzira na žrtve u ljudstvu i materijalu. Punktum.
Zlatko Paković
Dvadeset trećeg aprila ispuniće se 400 godina od smrti Servantesa i Šekspira, dva najznačajnija evropska pisca u ta četiri stoleća. Komedijant slučaj uredio je da Šekspir i Servantes (koji je sedamnaest godina stariji) umru na isti datum, 23. april, 1616. godine. Kažem, te smrti su istog datuma, ali ne i istog dana. Upravo to je rabota pomenutog Komedijanta.
Dragoljub Petrović
U tunelu, usred mraka, sija zvezda petooookraaaka! – pevao je ovdašnji radni narod dok je još bio radnička klasa, original. U vreme kada je verovao da nas na kraju tunela čeka komunizam. Onda se ta pesma vremenom menjala kao što se menjala i vera u komunizam. Pa se pevalo: "U tunelu, usred mraka, sija flaša od vinjaka. Od vinjaka s pet zvezdica to je značka propalica."