Borivoj Erdeljan
Dugo odlagani izbori za egipatski parlament su počeli ovog oktobra, sa drugim krugom u novembru i rezultatima koji će biti objavljeni u decembru. Pritom, više od 185.000 vojnika, uz policiju - kako je zvanično rečeno - mornaricu i vazduhoplovstvo nadgleda proces, za koji vlast predsednika Abdula Fataha Huseina Halila el Sisija kaže da je "konačni korak prelaska u demokratiju". Protivnici - u vesti AFP - obećanje nazivaju prevarom.
Svetislav Basara
Kao što onomad rekosmo: draž pseudomitologije je u njenoj predvidivosti, a njena magnetska privlačnost u prividnom pojednostavljivanju života. Cena za tu (vrlo diskutabilnu, uostalom) udobnost jeste sloboda mišljenja i posledični gubitak kontakta sa realnošću, čije se neizbežno mučne posledice - viđi vraga - učitavaju kao krivica realnosti. Jeste ta realnost gurava, varljiva, surova i nepravedna; druge, međutim, nema i ako se neko društvo ne poduhvati iznalaženja načina da se unutar te i takve realnosti izbori za svoje mesto pod Suncem, preostaje mu samo da posluša već poslovičnog Vladetu i da se na realnost - iz inata - ne obazire.
Pavle Simjanović
- Koliko ste teški?- Nemam pojma. Koliko tražite?- Ne, samo hoću da znam koliko ste teški. Preko 10 miliona?- O, da.- Zašto onda radite ovo? Koliko bolje možete da jedete? Šta ćete moći da kupite što sada ne možete da priuštite?- Budućnost, gospodine Gitis! Budućnost!"Kineska četvrt", 1974.
Svetislav Basara
Kako stvari stoje, lako se može dogoditi da osim Panovića za Ivanjicu, to jest za Mladenovac - a možda i za neko mnogo gore mesto - bude viđen i predsednik SANU, Vladimir Kostić. Nije valjda i on posumnjao u režiranost i tendencioznost esenesovskog trandibala? Nije, ali je počinio mnogo teži prekršaj. Blagoizvoleo je izjaviti - tako bar piše u mojoj omiljenoj žutari, Blicu - da "Kosovo ni de iure, ni de facto (ja bih dodao - ni de Đole) više nije u rukama Srbije i da to neko mora da kaže narodu."
Boris Jašović
Novinarka: G. Predsedniče, možete li nam pojasniti izjavu da će doći do građanskog rata u Srbiji ako neko prizna Kosovo?
G. Predsednik: Nisam to rekao. Rekao sam da će, ukoliko neko prizna Kosovo, doći do građanskog rata u Srbiji.
Novinarka: Je li to Vaša lična procena?
G. Predsednik: Ne. To je Moja lična procena.
Cvijetin Milivojević
Priznajem da zadovoljno trljam ruke: da su izbori, na primer, u decembru, a ne za šest meseci, Kancelar bi razvalio kilavu opoziciju - ovako, kandidat za najnovijeg srpskog Vožda, odlučio je (a ja mu još verujem na reč da on sve što čini, čini za dobro našeg, a ne, recimo, nemačkog naroda) - da baci rukavicu u lice građanima Srbije? Da ih priupita za zdravlje, da im objasni da oni, zapravo, statistički žive mnogo bolje nego u vreme žutih pod navodnicima, samo to još ne osećaju i da od sirotinje raje zaište podršku za "Srbiju u EU, bez Kosova"... Sve to na referendumu, na kome bi mogao i da izgubi bude li branio ono u šta ne veruju ni njegovi najbliži naprednjaci!
Svetislav Basara
Polako! Ne trčite pred rudu! Nije reč o korupciji. Stvar je crnja i gora. Umal' da nam Panović zaglavi u Ivanjicu , pardon - u Mladenovac. Nije valjda zato što se drznuo da ne prepozna nekog ministra? Jok, more, nego zato što se drznuo da nešto prepozna. A v čjom bylo djelo, to je tema naše današnje kolumne.
Miloš Mitrović
Ako je Evropska unija Republici Srbiji danas ono što je Kraljevini Srbiji pre sto godina bila Austrougarska, kako je nemačkim novinarima sugerisao predsednik Nikolić, onda je aktuelni pandan aneksiji Bosne i Hercegovine gubljenje Kosova (ili - "otimanje", što reče Nikolić).
Dragan Vujadinović
Naša kolumna, kao nezvanična besplatna vladina agencija za ekonomske analize, dijagnoze i recepte je u obavezi da periodično "sabere" i selektira paradokse "obrnute ekonomije" i da ih prezentira javnosti i svom mentoru (aktuelnim vladama), e da bi, shodno svom cilju i zadatku, doprinela smanjivanju razlika između naše "obrnute" i "normalnih" ekonomija.
Svetislav Basara
Priča se – za tačnost informacija ne garantujem – da je neki stranac jedne zgode upitao Matiju Bećkovića: “Može li se na srpskom reći nešto skromno?” Ne znam šta je Matija odgovorio, ali ne treba sumnjati da je – ako je doista bio upitan – kao iz topa ispalio neku doskočicu tipa – više volim majku nego laptop. E sad, Matija je pesnik, a pesnicima se u zube ne gleda; nevolja je što kao Matija, samo bez Matijine vrcavosti, govore i patrijarh SPC i čovek koga je isti taj patrijarh – nakon što mu je bezbožnički politički štrajk glađu priznao kao isposnički staž – blagoizvoleo pričestiti.
Borka Pavićević
Kako je proteklih desetak dana bilo ispunjeno putovanjima (od Jasenovca do "Dana Mirka Kovača" u Rovinju), jednom spoljnopolitičkom delatnošću (mislila sam da je dobro da o tome izvestim ponekog koga to interesuje, mada je sasvim jasno da nema "okruženja", već smo svi u svemu, ili ničeg nema i ništa ne razumemo), ostao mi je dug prema veoma važnom tekstu Anje Suše objavljenom u ovim novinama 3-4. oktobra pod naslovom "Masakr Bitefa počeo je smrću Jovana Ćirilova" sa fotografijom takođe upečatljivom - Kokan Mladenović, Jovan Ćirilov i Anja Suša, konferencija za štampu na nekom od prethodnih Bitefa.
Aleksej Kišjuhas
Svi fašistički kvislinzi i kolaboracionisti liče jedni na druge, ali samo je Srbija u svom odnosu prema njima nesrećna na svoj način. Hajde abecednim redom.
Zoran Panović
Onoliko kol'ko se ja sećam, Prištini niko nije u prvoj SFRJ ligi dao pet komada a da ne primi nijedan. Tek nije kad su Prištinu trenirali Ćiro Blažević ili Milovan Đorić. Odnosno kad su tamo igrali Vokri, Batrović, Murići, Šalja... Ali, eto, ono što nije bilo u fudbalu, desilo se u politici. Ako je direktor vladine Kancelarije za Kosovo i Metohiju Marko Đurić onomad u Briselu dao sa svojom momčadi pet komada Prištini a da ne prime nijedan, i ako smo Albaniji u Elbasanu dali još dva pre koji dan, onda ne bi trebalo da stojimo tako loše.
Božidar Mandić
Ubrzalo se vreme, traume ne kasne. Možda čovek žuri jer želi da što pre sazna šta je to smrt. Gradska sredina pretvorila se u "žurbani" model stešnjenih mogućnosti. Zacementirana realnost puca po šavovima, ali čovek ne želi više da zakrpi svoju auru. On oseća da je naš usud zapečaćen ekonomsko dogmatskim datostima. Vojislav Despotov se pitao: da nismo mi možda nastali od ljudskog roda?! I da je to naša sudbina!