Natalija Dević
Na jučerašnji dan pre dvadeset godina 250.000 Srba proterano je iz Hrvatske. Prisiljeni da beže iz svojih domova, sa svojih polja, ognjišta, zgarišta, u nepreglednoj koloni koja je tog 5. avgusta pred "Olujom" išla ka Srbiji ostavili su sve: svoje žive i mrtve, budućnost, nade, uspomene.
Nina Savčić
Novi Pixarov animirani film. Radnja je smeštena na dva međusobno zavisna, neraskidivo vezana polja: u unutrašnji emotivno-mentalni prostor junakinje i u spoljašnji svet, stvarnost po kojoj se devojčica Rajli kreće. Od trenutka kad je prvi put otvorila oči, njenim reakcijama rukovodi pet emocija. Prva se pojavila Radost, žuta, ushićena, vetropirasta, ubeđena da je gazdarica rudimentarne emotivne komandne table. Pridružila joj se Tuga, plava, zdepasta, analitična, na ivici depresije. Celu družinu čine još neurotični Strah, dežmekasta Ljutnja i elegantno Gađenje, koje bi devojčicu trebalo da čuva od loših izbora.
Svetislav Basara
Održa se, dakle, "pobedonosna" parada u Zagrebu. Nisam je blagoizvoleo pogledati na televizoru - tu stvar više ne uključujem - ali su mi oni koji su je videli rekli da je, u koreografskom smislu, bila vrlo slična onoj koju je naš "državni vrh" prošle godine upriličio Vladimiru Vladimiroviču, čoveku čije lično obezbeđene ima više vojnika i veću vatrenu moć od združenih vojski Srbije i Hrvatske.
Dragoljub Petrović
Ima onih koji vole neke stvari i rado ih se sećaju, ali se među lokalnim življem pojavio jedan tip koji voli premijera i rado ga se seća. Takoreći - voli Vučića i priseća ga se kad god može.
Svetislav Basara
Nazad u čarobni svet seljačke političke filozofije. Sećate li se onog - u "Famoznom" višekratno pominjanog - žandarmerijskog narednika koji se beše nameračio da naguzi neku pristalu snašu iz Gornjeg Pičkovca? To nameračenje - da kažemo - nije bilo baš u skladu sa srpskim "patrijarhalnim moralom", ali je i te kako bilo u skladu sa imperativima naredničke guzice. Ništa novo! Takve stvari se događaju otkako je sveta i veka. Ni biblijski car Solomon nije vaktile odoleo izazovima preljube. Ko je pa srpski žandarmerijski narednik da bi bio uzdržaniji od Solomona. I pročaja.
Boško Đokić
Dok pišem kolumnicu, još uvek ne znam rezultate pregleda Bobana Marjanovića u SAD, ali poznavajući sumnjičavost i, pre svega, sujetnost i zaljubljenost domaćina u NBA ligu - ne miriše mi na dobro.
Slobodan Simić
Nema ti zdravije sprave od mobilnog, sestro slatka. To što oni plaše narod zračenjem, toplotom, trte-mrte, to nema blage veze. Mobilni je meni spasao zdravlje, a verovatno i život.
Borivoj Erdeljan
Tursko-američki dogovor o udruženom vojevanju protiv Islamske države (ISIL) nosi i znake Judinog poljupca, primećuju cinici. Predsednici Redžep Taip Erdogan i Barak Obama "u savezničkom zagrljaju upustili su se u igru u kojoj svako računa na svoj dobitak", slažu se manje strogi, ali pritom ukazuju kako je - u partiji bez pouzdanih pravila - za Ankaru "prijatelj mog prijatelja moj neprijatelj", što će Erdogan iskoristiti, a Vašington će "zažmuriti, dok to ne ugrožava njegove potrebe". Učinak se deli, po potrebi.
Svetislav Basara
Danas je, nije vam to sigurno promaklo, još jedna godišnjica - i to jubilarna - operacije "Oluje" i posledičnog egzodusa Srba iz Hrvatske. Da sam ja Hrvatska, kao što nisam, ne bi mi padalo na pamet da paradom i uzavrelim pratećim manifestacijama proslavljam "veličanstvenu" pobedu nad šačicom izgladnelih trećepozivaca naoružanih škartiranim puščetinama, a još manje bih se ponosio olujnim tekovinama - ubistvima civila i etničkim čišćenjem. Da sam pak Srbija, kao što takođe nisam, "obeležavanju" godišnjice Oluje bih pristupio dostojanstvenije, trezvenije i analitičnije.
Boris Jašović
Ko kaže da se nije radilo u poslednje vreme? Radilo se i to krvavo. Zar premijer laže kada tako kaže? Uostalom, rad je od majmuna načinio čoveka. A od ovdašnjeg poslanika napravio je trudbenika koji i na tropskoj vrelini energično raspravlja o setovima kopi-pejst zakona.
Cvijetin Milivojević
Taman ja, u "Srpskoj šutnji", preovlađujuću javnu žabokrečinu svedoh na onu mazohističku poslovicu "ćutanje je zlato", kad ono, Amerikanci nam, za primerno vladanje i kukavičko držanje, zauzvrat, darovaše - pravo zlato!
Svetislav Basara
Simpozijum u Guči samo što nije počeo, a možda je već i počeo, ko to zna, Srbija je velika tajna. Saglasno napisima u novinčinama, očekuje se da se na Saboru okupi oko pola miliona epistemologa željnih boljeg razumevanja Srbije. U međuvremenu se po beogradskoj čaršiji i mahalama prosula vest da će ovogodišnji Sabor otvoriti Rasim Ljajić, što je bio povod da žutare naprave anketu na temu, a da šta vi mislite o tome? Pitanje nije postavljeno baš eksplicitno, ali se iz konteksta dalo razumeti da pitanje zapravo glasi: Kako komentarišete što će jednu srpsku manifestaciju otvoriti jedan musliman?
Dragan Vujadinović
Na svu sreću, naša kolumna ne mora da se "posipa pepelom". I priznaje neke svoje "mladalačke grehe". Živeći već "dugih" šesnaest godina u posebnim uslovima. Na primer, nismo, kao mnogi "glancali opanke za Gazimestan i druge srpske zemlje, pa sad "progledali". Kao što nismo "zaludno" hvalili reforme i promene, koje su se, fala Bogu, smenjivale kao na traci. Po onom odomaćenom receptu - bivši su sve "zeznuli", mi krećemo od nule. Naprotiv, mislim da smo bili i ostali sumnjičavi i skeptični, kako i dolikuje našem imenu i prezimenu.
Miloš Mitrović
Državno plakanje nad sudbinom krajiških Srba o dvadesetoj godišnjici "Oluje" - u osnovi čist politički marketing - pomalo liči i na neku vrstu jalove kompenzacije ljudima proteranim iz Hrvatske, jer njihovoj nesreći je u ogromnoj, verovatno presudnoj, meri doprinela upravo ona - država Srbija. Pritom, "država" ne može da se pravda time ko je bio na vlasti i oko vlasti u Srbiji avgusta 1995, ali i u vreme kada je počeo rat 1991. i kada se razbuktavao, a ko vlada sada - zato što su to manje-više isti ljudi.
Svetislav Basara
Sve će biti "na dugme", niko ništa neće raditi, prljave (i sve druge fizičke) poslove obavljaće roboti, ljudi će vreme provoditi u dokolici, kulturnom "uzdizanju", zabavi i povremenim turističkim obilascima Marsa i Meseca - eto tako su, mlađahni moji đuturumi, sredinom šezdesetih godina prošlog veka vidovite novindžije opisivali svet posle dvehiljadite. Ne znam za druge, ali ja sam im verovao. Jedva sam čekao dvehiljaditu. A ko nije?