Aleksej Kišjuhas
Malo je političkih trenutaka u kojima jedna odluka jednog državnika može odmah i direktno da promeni živote oko pet miliona ljudi. I ne, ne radi se o smanjivanju penzija i plata javnom sektoru Srbije za desetinu jer, pratimo na času, rečeno je "državnika".
Svetislav Basara
Mora da su ovo veliki dani za Vojislava Šešelja. Samo što je izašao iz mardelja, a već je uspeo – i to bez nekog naročitog napora – da podigne poveliki oblak prašine, ne samo u Srbiji nego (mnogo više) u Hrvatskoj, a bogme i u Evropi. Pitam se gde bi tom čoveku bio kraj da se počem posvetio estradi ili marketingu, oblastima isto tako pogodnim za masovnu kretenizaciju kao i politika? Ali, eto, njega ponela kleta politika.
Ivan Džidić
Nekako kao da nije akutno stanje, kao da je prešlo u kronično. Ne mogu precizno odrediti kad je počelo, kad sam upao u prvo, a kad je prešlo u drugo. Kad sam puk'o. Da nekako mogu, samo bih se isključio. Jer je sve nešto između.
Vladimir Jokić
OTAC: DOBRADobra, nego šta! Eh, u moje vreme, na današnji dan, slavio se 29. novembar - Dan republike. Bio je to državni praznik one Jugoslavije, slavilo se od Triglava pa sve do Đevđelije. Uz bogatu trpezu (jel se beše tako kaže, zaboravio sam), uz pesmu i igru. Uz sevdalinke, jodlovanje, bećarac, trubače, gajdaše, tamburaše, dalmatinske klape, harmonike, zurle i bubnjeve... Igrao se moravac, šota, teškoto, valcer, čardaš, kozaračko kolo...
Božidar Mandić
Obično se pri kraju života pojavi kukavičluk. Kao mlad čovek dopisivao sam se sa Čedomilom Veljačićem, istoričarem filozofije sa Cejona. Pisao sam mu da sam hrabar čovek, a on je meni odgovarao - ja sam kukavica. Tada ga nisam razumeo jer je živeo u džungli, kasnije i u pećini... ali sada ga razumem.
Zlatko Paković
U toku je Festival autorskog filma, dvadeseti. O čemu govorimo kad o autorskom filmu govorimo?Počnimo pitanjem: zašto uopšte govorimo o autorskom filmu, a nikada nam na pamet ne pada da govorimo, na primer, o autorskom romanu, autorskoj drami, pesmi, skulpturi, slici ili instalaciji?
Svetislav Basara
Davno sam ja rekao da u Srbiji ni mrtvima ne daju mira. Ne znam da li ste ovih dana pratili razvojni put afere Bazdulj? Ako niste, da vas podsetim. Muharem Bazdulj pre, da kažemo dve nedelje, objavio u Vremenu tekst u kome je pomenuo blaženopočivše Srđu Popovića i Sašu Tijanića i to je bio dovoljan razlog da takozvana druga Srbija padne u najstrašniji amok. Već sam ovde pisao o tome, ali stvar je u međuvremenu postala složenija.
Nataša B. Odalović
Prelepi i nepromišljeni mladi ljudi Anastasija, Miloš i Nemanja poginuli su. Prelepi i nepromišljeni mladi ljudi Milica, Dušan i Luka preživeli su. „Derlad“, rekao bi Kokto, zaljubljen u takve nekakve mlade somnambule koji ne znaju šta će sami sa sobom, pa ginu, piju, mesečare, zavijaju na mesec, tako mladi i tako na ivici razuma, ko zna zašto, a divna deca, reći će vam svaki komšija, itd, itd.
Natalija Dević
Kultna rečenica iz filma Maratonci trče počasni krugodavno nije bila aktuelnija. Na političkoj sceni grobari, pljunuti Topalovići, ispred nekadašnjeg bioskopa Zvezdaentuzijasti koji bi da ožive kulturu. Novi Topalovići rade isto što i filmski: svađaju se oko nasledstva preminulog osnivača firme. Ne treba biti mnogo nadahnut da se nađe analogija. Setimo se samo izjave Dušana Kovačevića, pisca drame, da je za primer uzeo SFRJ, posle Titove smrti. Preduzeće se, dakle, raspada, a i likova ima pet – baš koliko i tada nastalih država. U međuvremenu, radnja se lokalizovala – svaka od država umire pod svojim Maratoncima. A bioskop? Bioskop ne radi ni u filmu. Jer šta će on takvoj mračnoj ekipi, koja krpi, lakiraja i preprodaje korišćene mrtvačke sanduke? Treba im samo Bili, kriminalni poslovni saradnik, koji istrese leševe i ustupa Topalovićima sanduke, vrlo povoljno, nazad.
Dragoljub Petrović
Još od posete vojvotkinje od Jorka Ujedinjenim Arapskim Emiratima tamo nije boravio niko sa tom prestižnom titulom. Vojvoda Tomislav Nikolić iskoračio je ponosno na pistu aerodroma u Abu Dabiju sa dve flaše „tomovače“ u rukama, univerzalnim poklonom koji znaju da cene svuda u svetu, jer podjednako „vata“ od Bajčetine do Albukerkija. A predsednik je video sveta.
Svetislav Basara
Kolega Ustavni sude, čuješ li ti šta priča unutrašnju popečitelj Stefanović? Ako nisi čuo, ja ću da ti prepričam. Kaže, ukratko, Stefanović da „novi zakon“ predviđa mogućnost da će se dilberima koji voze bez dozvole, kao i auto-moto bekrijama u čijoj se krvi pronađe više od dva promila alkohola vozila biti „trajno oduzimana“. A pazite sad kako to unutrašnji popečitelj obrazlaže, citiram po sećanju. U takvim slučajevima - vožnja bez dozvole i u pijanom stanju - automobil postaje oružje, pa ga, je li, treba oduzeti. I - pretpostavljam - nakon oduzimanja ga (ako su u pitanju neka bolja kola) dati na korišćenje policajnim glavešinama.
Safeta Biševac
Geografija mi je bila među omiljenim predmetima, pa i danas rado gledam karte sveta i slično. Pogledam i kartu Srbije i poslednji put kad sam to učinila Novi Pazar je, sviđalo se to nekom ili ne, bio u ovoj državi. Zašto je onda odložena fudbalska utakmica Novi Pazar - Voždovac, koja je trebalo da bude odigrana u Beogradu? Zvanično, iz bezbedonosnih razloga i procene da bi, nakon ubistva navijača Crvene zvezde Marka Ivkovića u Istanbulu, uoči košarkaške utakmice beogradskog tima i Galatasaraja, moglo da dođe do incidenata. Nadležni su valjda smatrali da bi bes zbog ubistva Ivkovića neko mogao da iskali na klubu iz Novog Pazara. Nema veze što je Novi Pazar u Srbiji, što većinu igrača čine Srbi, što je glupo svetiti se, pogotovo nekome ko nema veze sa incidentom, što je taj FK u bratskim odnosima sa Fenerbahčeom, a ne Galatasarajem (navijači ta dva turska kluba mrze se skoro kao Srbi i Albanci)...
Borivoj Erdeljan
Srećom, u pogađanju Irana i sveta (pet stalnih članica Saveta bezbednosti i Nemačka) ne važi nemilosrdno pravilo „uzmi ili ostavi“. Posle dvanaest godina „atomskog sudara“ oko nuklearnog programa Teherana, obe strane su nevoljne da se iz Beča raziđu praznih ruku. Sporazum o nesaglasnosti je utešan dobitak.
Svetislav Basara
Čast mi je obavestiti vas, čestnejši i uvažajemi publikume, da sam odnedavno postavljen rame uz rame sa Ustavnim sudom Srbije, pa vas umoljavam da to primite na znanje i ravnanje. Kako sad to? V čjom sad đelo? Da opet nisam nešto ispod žita mutio sa Overlordom? Jok! U visočajši rang me je vizdigao advokat Miroslav Grujičić koji mi je - potpisan imenom i prezimenom - uputio otvoreno pismo. Možete ga u celosti pročitati u komentatorluku od 24. 11. 2014.
Cvijetin Milivojević
Prošle nedelje bahata skupštinska većina, po lepom, arhetipskom a srpskom, parlamentarnom običaju, odbila je sve zakonske inicijative što su pristizale iz poslaničkih klupa bedne manjine: u danu kada je javnost brujala o prebijanju dekana beogradskog Fakulteta političkih nauka, odbačen je predlog da se zakon o visokom školstvu dopuni uvođenjem principa „akademske čestitosti“ (case study: sumnja u doktorski integritet Nebojše Stefanovića, Siniše Malog i Aleksandra Šapića, te master dignitet Tomislava Nikolića itd). Koji minut kasnije, većina koja može da izglasa i da je zemlja, za inat Koperniku, ravna ploča, s gnušanjem je odbacila i predlog zakona o retkim bolestima (slučaj „mala Zoja“), ali je zato, na predlog izvesnog prof. dr sa nekog privatnog fakulteta, s ciljem otimanja poslaničkih minuta namenjenih opoziciji, izglasala da se objedini rasprava o apsolutno nepovezanim zakonima i odlukama.