Aleksej Kišjuhas
I bi Prajd. Po lepom vremenu, za ovakvu godinu. I kako to na ovakvim kulturno-umetničkim manifestacijama biva, bizarluka nije manjkalo. Naravno, prva neverovatnost je činjenica da je praktično jedina civilna žrtva tog dana bio brat Aleksandra Vučića. Odnosno nadrealni fenomen da su svi, pa i sam Vučić, to u početku prilično dobro podneli.
Ivan Džidić
Da nisam nešto prespav’o? Da nisam a da pojma ne imam bio komičan protekle dvije decenije i kusur? Mislim da sve što mi se događalo nije bio samo komični san, o kojem pričaju i stručnjaci i oni drugi, koji god da jesu. Svašta kažu vidiš, a poslije se uglavnom ne sjećaš šta si vidio, ili čuo, ili, još zanovetlije, i doživljavao.
Borka Pavićević
„Vrijeme koje se udaljava", roman-memoari Mirka Kovača sa pticom na koricama, nedavno se pojavio u izdanju "Frakture" u Zagrebu.
Božidar Mandić
U doba medija i jedine vrednosti javnog delovanja i sam volim da sam neprimećen. Istorija nije toga siromašna. Ko je zapazio odmah Džojsa ili Ljubomira Micića, Fernanda Pesou... Niko! Ali zašto? - pitam se i sam. Da li je njihov iskaz nepismen ili su epohe uvek inertne. Pre mi se čini da je ova druga solucija u pitanju.
Zlatko Paković
Bitef je završen.Zbog profesionalnih obaveza u inostranstvu, ovog puta, osim prve njegove večeri, nisam mogao da mu budem svedok, ali sam gledao sve tri nagrađene predstave. Frljićevu i Urbanovu, na premijernim izvođenjima, u Rijeci i Novom Sadu, o čemu sam u ovom listu referisao, a Šeparovićevu – na otvaranju Bitefa. Povodom dve, glavnim nagradama ovenčane predstave, juče sam za Danas ukratko rekao:
Duško Bogdanović
Čitam ovih dana knjigu, hm, hm... hajde da ponudim naslov - „Muška igra“ (makar je onaj originalni - „Đokare da uomo“ - višeznačniji i nudi još neke, ne samo sportske, konotacije). Dakle, autobiografske zapise Havijera Zanetija, argentinskog fudbalskog reprezentativca i jedne od ikona milanskog Intera. Pupo, kako ga zovu još iz vremena njegovog bezbrižnog - ali vrlo organizovanog i odgovornog, kada je reč o školi i o sportu - detinjstva u Buenos Ajresu, u dugoj i blistavoj, naročito klupskoj, karijeri osvojio je - znam, ovo jeste teška frazetina - sve što je u fudbalu moguće osvojiti. Ali, baš je tako, bez imalo preterivanja!
Svetislav Basara
Spustih se juče, uvažajeme karakondžule, u deveti krug komentatorluka, da vidim šta divna komentatorska stvorenja sanjaju i šta im se događa. Kad tamo - neprejebivost, buka i bes. Provalili me neprejebivci da ne podižem glas protiv ukidanja Utiska nedelje i da - sledstveno - držim stranu Overlordu. To, međutim, uopšte nije tako. Već sam nešto pisao na tu temu, a budući da se stvar usložnjila, evo, pišem ponovo. Ukidanje Utiska nedelje smatram još jednim, krupnim (ali logičnim) korakom u pravcu definitivnog potonuća u varvarstvo. Kako to sad - logičnim? Polako! Objasniću.
Svetislav Basara
Radoš Ljušić je konačno stisnuo ostatke zaklanih muda i održao konferenciju za štampu na kojoj je protest nekolicine pisaca i kulturnih radnika zbog najavljenog uništavanja knjiga nazvao - neviđenom hajkom. Na rečenoj konferenciji Ljušić je uglavnom mrsomudio o bezgrešnosti i zakonitosti svog "poslovanja".
Dragoljub Petrović
Niški žandarmi veselo su se tog jutra ukrcali u autobus za Beograd. „Juuupiii, idemo da bijemo pedere“ - nisu krili oduševljenje besplatnom ekskurzijom u glavni grad, a brkati komandir je bio u standardnom očaju: „S kim ja radim? Slušaj vamo! Ne idemo da bijemo pedere, mi idemo da ih branimo! Utuvite to u glavu. Je l’ jasno?!“ I ceo autobus je veselo uzviknuo: „Juuupiii, idemo da branimo pedere.“
Natalija Dević
Stvarno ne mogu da se nasekiram što su neki žandarmi tukli Andreja Vučića i brata Siniše Malog tokom Prajda, iako je to opšti medijski Utisak nedelje koga više nema. Mada, bilo bi bogougodno i nadasve evropejski korektno da kažem da mi se srce cepa. Što da lažem? Pravda će ih, sve zajedno, stići sama.
Borivoj Erdeljan
Islamska država proglašena na izbrisanoj granici Sirije i Iraka, kalifat (hilafet, kako ukazuju arabisti) dvadeset prvog veka, koliko je zastrašujuća tvorevina u kojoj se odsecaju glave, istovremeno prikazuje brigu da jurišnike džihada i obične činovnike valjano isplaćuje.
Safeta Biševac
Priznajem, često me strašno nervirala. Kao i mnogi, zgražavala sam se na to kako tretira gledaoce koje uključe u program, upada im u reč, prekida vezu, a ni prema gostima ponekad nije bila „nežnija“. Naravno, uvek sam, opet kao i mnogi, „merila“ koji joj je gost „draži“ i prema kome je finija. Posebno kad su naspram nje bili političari. Koga pitanjima i komentarima davi „kao zmija žabu“, a kome se prijateljski osmehuje. Ubeđena sam bila da su joj desničari miliji, da joj je „babo“ omogućio skoro sve i da je zaštićena ne samo što je autorka i voditeljka gledanog i popularnog „Utiska nedelje“ već i zahvaljujući prepoznatljivom prezimenu.
Svetislav Basara
Situacije se sve više usložnjava. Crnogorski sejmeni safatali provalnika koji je upao u hotelsku sobu guvernerke Jorgovanke, ali gospođa Tabaković ne priznaje crnogorsko hapšenje. Guvernerka tvrdi da uapšeni dilber nije onaj koji joj je u sitne sate trkeljisao po torbi. Ne bih da guvernerki stajem na muku - sve da provalnik i nije imao ubilačke namere, neprijatno je to iskustvo - ali u njenoj priči, da kažemo, ima izvesnih nelogičnosti. A kojih, to ćemo sad razmotriti.
Boris Jašović
Taktika vlasti je očigledna - permanentno namicati medijske poene kroz strategiju "reprodukovanja istovetnog". Jednostavnije rečeno, to vam je kada vlada (ili neko drugi, nije bitno) krene sa fiktivnim naduvavanjem balona da bi ga ubrzo nakon toga počela izduvavati - što redovno završava u prostoproširenom reprodukovanju statusa quo.