Svetislav Basara
Znamo staru priču o vuku koji - kad zagusti ili kad je oportuno - promeni dlaku, dočim mu ćud zauvek ostaje ista. Mogla bi se rečena priča lepo primeniti na našeg Džumhurbaškana, koji se ovih dana žestoko zakrvio sa mojom omiljenom žutarom Blicom.
Duško Bogdanović
Jedna od verbalnih petardi koje iznad glava znatiželjnika ispalio Bojan Pajtić - preuzevši rukovođenje Demokratskom strankom - beše i ona o formiranju takozvane vlade u senci. Ideja poprilično otrcana na ovim političkim prostorima u minula četvrt veka, pre svega stroga što bi se ista vrlo brzo nakon gromopucateljne detonacije, izgubila u svakodnevlju. Bez realizacije, naravski...
Nataša B. Odalović
Prvo što je Lukašenko pitao Tomu ticalo se Vučića i glasilo „Berlin?!“ Iz pouzdanih izvora bliskih predsedniku Toma mu je eksplicitno bez mucanja odgovorio: „Berlin!“Lukašenko, još jednom: „Berlin?!!“ Toma: „Ber-lin. Nisam mislio na Berlin, ja sam mislio na Berlin sa Berlincima“. „A-ha“, razumeo je Lukašenko.„Aleksandar Vučić je uspeo da izmami osmeh Angeli Merkel, čak nekoliko puta, a ona se ne smeje često“, rekao je Ivo Visković, poznavalac berlinskih slika i prilika.
Natalija Dević
Slušam premijera ovih dana. Kao i svi, uostalom. Osvojio je pravo da daje izjave i vodi politiku koja će odrediti budućnost nas i naše dece. I pitam se priliči li, zaista, lideru i muškarcu koji iole drži do sebe da uporno lebdi između zavera i ekstatičnih jadikovki? Za aktuelnog premijera to je modus vivendi, reklo bi se.
Svetislav Basara
Danas nam je (u sredu, dakle) Overlord - iliti na nemačkom Uberfreiherr - otputovao u Berlin, pravo mečki (umal, grešna mi duša, ne napisah - Angeli) na rupu. O čemu će se u Berlinu razgovarati, to ćemo, nadam se, blagovremeno saznati.
Dragoljub Petrović
Slobodni srpski mediji su posetu premijera Berlinu predstavili kao prvo iskrcavanje čoveka na Veneru.
Safeta Biševac
„Srbija je velika tajna,
ne zna dan šta noć kuva,
niti noć šta zora rađa,
ne zna grm šta susedni grm sanja
niti ptica šta se događa
između granja“
Borivoj Erdeljan
Dvadeseti vek Jurija Gustinčiča, naslov dokumentarnog filma TV Slovenije, savršeno je tačan opis. Od polovine stoleća Jurij je čitaocima novina donosio sliku sveta, koji smo iz tadašnjeg ideološkog zabrana malo ili nedovoljno poznavali, a kad su se granice otvorile, neumorno i neprestano nam je i tumačio šta se u društvu naroda događa nama, i drugima, a i zašto. Posle skoro sedam decenija ova apostolska misija je završena. U devedeset trećoj godini umro je kao ikona novinarstva i - kako je neko od poštovalaca lepo rekao - „profesionalnog suvereniteta“.
Duško Bogdanović
Recimo da razumem nastojanja najvećeg dela srpskih medija da prate surove zakone tržišta. I potpuno se - uz retke i poštovanja dostojne izuzetke - identično ponašaju pri dosezanju tog cilja oni najveći među njima, kao i oni ne baš orijaši, mediji sa tradicijom, ali i oni sa dužinom života vilinog konjica, bogate kuće sa nacionalnim frekvencijama, jednako sa i onim ubogim, strogo lokalnih predznaka... Što veća čitanost, gledanost, slušanost, rejtinzi, šerovi... uslovljavaju im, ali baš u svakom segmentu, ključne postulate uređivačke politike. Ili je, zapravo, reč o unisonom opravdanju za sve ono što se nudi publici?
Svetislav Basara
Kao da je bilo malo što je troje mladih ljudi izgubilo život u novosadskoj horor-saobraćajki, novinčine serbske su - pretpostavljam u cilju pravovremenog i objektivnog informisanja javnosti - našle načina da se dokopaju snimka sa ulične kamere, da ga postave na svoje veb-stranice i da se sutradan pohvale kako ga je „videlo više od trista hiljada ljudi“.
Pavle Simjanović
U nekom trenutku skorije istorije američkog filma dogodila se podela na ljubavne komedije, namenjene ženskoj publici (i muškarcima koji idu sa svojim devojkama u bioskop), i vulgarne, tinejdžerske komedije, nominalno nedostupne mlađima od osamnaest godina, a zapravo usmerene sveže seksualno sazrelim muškarcima.
Cvijetin Milivojević
Smejao sam se, pre neku godinu, kao lud na brašno, kad sam, na oglasnoj tabli izvesnog privatnog a internacionalnog sveučilišta, pročitao da im predmet „Etika novinarstva“ predaje Đorđević dr Živorad, nekadanji funkcioner JUL-a i tadanji prvi čovek (pokojne) „Borbe“, one „purpurne“, popularne „brčinke“. Jednako kao kada sam ukapirao da je dekan fakulteta (kod rektora Jovanović dr Miće) koji izobrazuje buduće stručnjake za medije, niko drugi do prvi Slobin ministar informisanja u višestranačkoj Srbiji, dr Pavlović. A u CV-ju mu, za tu priliku, piše da je ekspert za odnose s javnošću, pride.
Svetislav Basara
Utisak nedelje, pa još kad u njemu gostuje Ljilja Smajlovićka, stvar je koja se, čestnejši publikume, jednostavno ne propušta, pa je sledstveno nisam ni propustio. Kad smo već kod Utiska, moram primetiti da je Utisak u poslednje vreme - zadržavajući staru formu i stil - donekle promenio koncept.
Boris Jašović
Osim naslova, redovi koji slede nemaju mnogo veze sa filmom Dragana Kresoja, što ne umanjuje činjenicu da se sintagma „original falsifikata“ poprilično uklapa u celu ovu ujdurmu oko navodnog Stefanovićevog plagiranja doktorske disertacije.
Svetislav Basara
Ne trčite pred rudu! Neće u kolumni biti nikakvih opscenosti. Reč je o davno zaboravljenom vicu iz doba samoupravnog socijalizma.