Boris Jašović
Kao da je juče bilo kad su drugovi Đia i Liu došli u Partizan da igraju fudbal. Bilo je to u drugoj polovini osamdesetih godina prošlog veka, kada su se kineske radnje jedva nazirale na horizontu. Eventualno ste ih mogli opaziti u nekom kung-fu filmu, što znači da je kineska prodavnica u vreme zalazećeg jugosocijalizma predstavljala čistu SF egzotiku.
Svetislav Basara
Ja taman pohvalim komentatore, kažem im neku toplu ljudsku reč, a oni mi ga spuste. Evo recimo jedan je hadžija našao nešto sumnjivo i u mojoj davnašnjoj poseti Ravnoj gori. Povezao čovek stvari. DSS, DS, Ravna gora, Crna Gora! Slobo Gavrilović!
Cvijetin Milivojević
Janjićev Forum za etničke odnose potvrdio je, na osnovu „istraživanja građana u fokus grupama“ (a uredno beleži „Politika“), ono što novovučićevci već mesecima spinuju - da čak ni građane četiri opštine na severu Kosova ne zanima njihov odnos prema Srbiji i uticaj na Vladu Srbije!? Ključni problemi za Srbe Kosmećane, navodno, jesu nezaposlenost, infrastruktura, korupcija, kriminal i tome slično, a gorepomenuto pitanje je tek sedmo na listi prioriteta severnokosmetskih hajduka.
Miloš Vasić
Kad on progovori, „Srbija će biti na kolenima“, javile su prošle nedelje novine. Neko je pustio priču da bi Radomir Marković, načelnik Državne bezbednosti 1998 - 2001, sada imao da ispriča nešto od čega ćemo svi pasti, dobro, ako ne na kolena, ono na dupe. Ta priča, naravno, nije puštena tek tako; biće da je to neka ujdurma izvesnih krugova koje znamo, izvedena preko advokata-konsiljera i njihove medijske logistike. Nije, međutim, jasno šta se time želi postići - osim malo medijske senzacije i podsećanja da Radomir postoji, doduše u pritvoru od 2001, a kasnije pravosnažno osuđen na najvišu kaznu koju služi u zatvoru.
Svetislav Basara
Vidim, pominje Panović u subotnjem Danasu jedno davno putovanje na Ravnu goru. Pa mi čisto nešto došlo milo. Otkud li saznade detalje? Ja mu nisam ispričao. Ili možda jesam. Ko zna? Krhko je znanje. Ali, fakat, ko god da mu je pričao, ništa nije slagao.
Dragan Vujadinović
Skupilo se trista putara od sedmog do devetog novembra Leta Trinaestog (samo da ne bude „baksuzan broj“) Gospodnjeg u Aranđelovcu da (pro)besede o sudbini „puteva Srbije“. Kad propadaju, da to bude makar otmeno. Nije moglo otmenije. Hotel „Izvor“ kao iz bajke. Nemci bi nam pozavideli. Od bazena, kristalnih i fitnes sala do „švedskih stolova“, sve na najvišem nivou. Kad nema posla i para, neka ima „ića i pića“.
Svetislav Basara
Svuda pođi, doma dođi. A baš mi je bilo lagodno u Podgorici. Lepo sam se, brate, odmorio. Ja obezbeđivao ketering, Luković pisao, vreme – jugovina neka – dušu dalo za lenčarenje. Da bi manje napetosti, još bi bolje bilo. Da li mislim na političku napetost? Jok, more, iako je i nje bilo. Ne treba ipak sve svaljivati na politiku. Mislim na atmosferu iz filmova Živka Nikolića. Tačnije – na jugovinu. Spuste se oblaci do krovova, duva i sa mora i sa jezera, a to, dame i gospodo, izaziva depresiju. Ništa to samo po sebi ne bi bilo loše da u današnje vreme depresija nije prezreno duševno stanje. Danas je, dame i gospodo, sramota ne biti mlad, lep, dobro raspoložen, dobro odeven i nemati telefon od hiljadu evra. Ne bih ni ja imao ništa protiv svega toga, ali mi nešto ne ide od ruke. A koliko vidim – slabo kome i ide. Čemu ovaj lament?
Zoran Panović
Negde u maju 1985. iz pravca Gornje Dobrinje ka Ravnoj gori kolima krenuli Svetislav Basara, Slobodan Gavrilović i još dva tipa široj publici nepoznata. Međutim, nisu baš sigurni kuda tačno ide put. Naiđu na jednog čiču sa šajkačom, zaustave kola, a Gavrilović ga pita: "Izvinite, znate li gde je put za Ravnu goru?" Seljak ih odmeri (sem Basare, sva trojica saputnika imaju brade). "Ma, nema vam gore niko", kaže mudri seljak. Jesu popustile stege, ali ipak je to 1985. godina.
Aleksej Kišjuhas
Kevin Smit je jedan od omiljenih režisera ovog kolumniste, dok Smitov kultni prvenac "Clerks" ("Prodavci", 1994) sa pouzdanom lakoćom pozicionira u ličnih top 10 filmova svih vremena. Smit ga je snimio noću, u prodavnici u kojoj je sam radio kao prodavac, za par nedelja i sa budžetom od samo 27,5 hiljada dolara.
Ivan Džidić
Slušao sam malo neizbježnog, uz neizbježni akcenat na prvog, potpredsjednika mlađahnog i revolucionarnog Vučića, a u razgovoru sa Alžircima. Glede historije o povijesti odnosa ovih i alžirskih prostora. „Prvi“ se nekako sjetno spominao i početaka. eSeFeRJota. Slušao sam i trenutačnog predsjednika povodom Dana primirja.
Borka Pavićević
Sve se menja, samo izdajnici nikako, shodno tome i pozivi na linč, progon, ubistvo; istina, sve ih je manje, sve manje je svedoka, na opšte zadovoljstvo. U osvajanju prava na promenu učestvovao je vrh Srbije, promena je postala znak inteligencije, političnosti, smisla za realnost, a za sledbenike, u promeni, ostvarivanje životnog mota: "snaći se". I snalaze se.
Vladimir Jokić
ZAVEDEN PA OSTAVLJENKakva, bre, dama, kakve crne kamelije! Faćkalica je to, namiguša, radodajka, kurva! Kad joj trebaš onda cile-mile, umiljava se, prede: te ti si najjači, te najveći ti, te najlepši si, najpametniji, garogan, pravi Srbin, a kad naiđe novi, kad joj više ne trabaš, onda te šutne i ostavi ko govno na kiši. Koga sve ta lorfa nije omađijala, kome se sve nije zamantalo u glavi zbog nje! Kamelije, nije nego. Bunike, bunike nam daje! Evo moj slučaj...
Božidar Mandić
Nije lako odgojiti epohu. Ruso je kazivao ni dete. Potrebno je zrelo patronatstvo, razumevanja i podrške ... Najposle vere u samog sebe. Poštovanje i poštenje. Ko poštuje stvarnost ne može da bude nepošten. Ljudi su loši roditelji čoveka, čovek je dobar roditelj ljudima.
Nikola Tomić
Konačno se u Srbiji uspostavio konsenzus. Istina, ne o tome kako bi ova zemlja zapravo trebalo da izgleda - na kojim osnovama se zasniva (ustavna reforma) i u kom smeru bi trebalo da se kreće (osim floskula o EU, politička elita i ne razmišlja o istinski strateškom pozicioniranju društva za budućnost, gde je već zaboravljena „Srbija 2020“ sahranjena a da se nije ni rodila, kao što su utihle priče o onom „Maršalovom planu“ za Srbiju).
Svetislav Basara
Došlo vreme da se rastajemo i raskantamo trodnevnu saradnju u Danasu. Organe gonjenja imamo čast obavestiti: kolega Basara danas napušta Podgoricu i automobilom se kreće ka Bajinoj Bašti; kolega Luković ne zna da li ostaje u Podgorici ili se vraća u Beograd, još ništa odlučio nije.