
Praznik demokratije i jedni u nizu izbora? Sumrak demokratije i sahrana višestranačkog sistema u Srbiji? Nešto između? Da li treba da se šokiramo time što je SNS osvojio ne samo 191 mesto u republičkoj Skupštini, 60 odsto glasova na pokrajinskim izborima i vlast u skoro svakoj opštini Srbije?
Pitanja je puno, utisci se možda još nisu slegli, ali možda nije loše da se podsetimo prvih koraka u modernom višestranačju Srbije.
Imali smo izbore decembra 1990. godine. Bili su značajno drugačiji, ali ipak slični onim održanim u nedelju. Osnovna razlika je u tome što je tada izlaznost bila veća od 70 odsto.
Prvi izbori, političke partije tek dozvoljene i osnovane, birači puni entuzijazma… Bilo je puno strasti, obećanja, laži, medijska i funkcionerska kampanja ličile na današnje. Samo što su tadašnje „perjanice“ u medijima pod kontrolom vlasti bili mnogo bolji novinari od ovih aktuelnih.
Vučić je rezultat SNS nazvao istorijskim i nije puno pogrešio. Zaista je fascinantno da jedna lista osvoji dve trećine mesta u nekoj evropskoj zemlji u 21. veku.
Desilo se, ipak, posle Mađarske i Belorusije i Srbiji. Pored toga, rezultati SPS 1990. bili bolji.
I te izbore je bojkotovao deo birača, kosovskih Albanaca, koji su činili 17 odsto stanovništva, ali oni su bili mnogo disciplinovaniji nego moderni bojkotaši.
Na biračkim spiskovima 1990. bilo više od sedam miliona birača, glasalo više od pet. SPS osvojio nešto manje od polovine glasova izašlih, 2.320.587 i 194 mandata u Skupštini Srbije. Vodeća opoziciona SPO oko 750 hiljada glasova i 19 mandata, a DS samo sedam poslanika i nešto više od 374 hiljade glasova.
Imali smo i predsedničke izbore decembra 1990. Sa čak 32 kandidata. Slobodan Milošević osvojio 65 odsto – 3,3 miliona glasova. Drugoplasirani Vuk Drašković više od 820 hiljada, a Ivan Đurić, kandidat građanske Srbije 277 hiljada glasova.
Devedesete su davno prošle. Slobodan Milošević umro, umrli još mnogi, neke stranke nestale ili nestaju sa političke scene Srbije, SPS neuništiv. Srbija 2020. ipak je drugačija, izmenile su se i međunarodne okolnosti.
Vučiću i SNS stigle čestitke EU i SAD. Putin mu lično čestitao. Zapadni mediji sve češće pišu o deficitu demokratije u Srbiji. Svesni su toga i politički predstavnici EU i zapadnih zemalja, ali kome drugom da se okrenu? Uostalom, da parafraziram reči Vinstona Čerčila, sa kraja Drugog svetskog rata – Ne žive oni u autokratskoj državi. Ne mogu se koristiti recepti iz devedesetih, ali neke pouke se mogu izvući. Prvo, nebo nam nije palo na glavu i život se nastavlja.
Opozicija je 1990. bila na kolenima, pa je vaskrsla. Možda to može da ponovi?
Verovatno može, ali ukoliko se uozbilji, pregrupiše, pronađe nove ljude, a dosadašnji partijski ešalon pošalje u penziju. Morali bi da shvate da Vučića teško da mogu da sruše koristeći njegove metode.
U demagogiji i nacionalizmu ne mogu da mu pariraju, a to, pokazuje se, građani Srbije mnogo vole. Opstanak opozicije bitan je ne zbog stranaka i lidera već budućnost Srbije. Bez opozicije nema ni snažne vlasti u šta se vremenom i SNS može uveriti.
Politička scena Srbije pokazuje tačnost jedne od brojnih „Fejsbuk mudrosti“. „Prosečan građanin Srbije ne liči na Nikolu Teslu već Eru Ojdanića“ i toga moramo da budemo svesni.
Nemam ništa protiv građanina Ojdanića. Da je živ i zdrav, a AV srećan put u Vašington, gde ga čeka predsednik Tramp. Kako ćemo preživeti hvalospeve o njegovoj veličini i izuzetnosti? Vučićevoj naravno, ne Trampovoj.
DOgod opozicija bude vredjala sopstveni narod, da je primitivan, glup, zatucan, prost itd, a a da je sve strano, naročito ono što dolazi s zapada, dobro, pametno, uspešno, neiskvareno, nekorumpirano itd… NECE NAROD GLASATI ZA NJU, opoziciju, mislim. Kako opozicione vodje ne mogu da shvate da svaki narod treba mit, treba viziju, treba san koji će da sanja….? I kad surova stvarnost uglavnom rusi te snove, ali se nešto ipak ostvaruje, narod veruje da je moguće ići napred. A kad opozicija govori da je bolje otići iz sopstvene zemlje, jer je toliko odvratna, šta očekuje? Umesto da ponudi viziju budućnosti i snagom dokaza pokrene narod da je sledi i tu budućnost gradi, ona narod gura od sebe.
Draga Natasa, narod koji gleda Farmu , Prove i ostale bljak programe naravno da je zatucan i glup, zato sto ne cita nista sem toga ko je koga j…o i ko je dao koji gol. Taj isti narod ne zna svoju istoriju, ne zna svoje velikane ne poznaje osnove svoje religije. Evo pitanje za vecinu Srba : gde je sahranjen Vuk Brankovic?? Taj i takav narod narod kome je Ceca Raznatovic „majka“ a ratni zlocinci, ubice civila zena i dece idoli i sveti ratnici, koji ima crkvu punu profitera i pedofila, crkvu koja odlikuje ratne huskace i falsifikatore diploma naravno da je glup i zatucan i treba da nepovratno nestane . Svojim izborima i biranjem uvek najgorih Srbi rade uvek u korist vlASTITE STETE.
Gde je to opozicija( za koje nemam lepe reci) vredjala narod I cime ? Pa oni su ilegala , a narod podmitljiv I ubijen , ucenjen, kako god !
Nije opozicija stampala 18 poziva za glasanje nepostojecih ljudi na adresi moje zgrade, bez broja stana ! Mi smo saucesnici I jataci ove hipnotisane gomile da AV na celu! Sta nije jasno…ili gledate Pink?
Stvarno mi je muka od ispraznih lupetanja o nekakvom premudrom „narodu“ i opoziciji koja nema i ne ume da mu ponudi „viziju budućnosti i snagom dokaza pokrene narod da je sledi i tu budućnost gradi“. Bezvezne floskule i frazetine!
Naivčine što su izašle na glasanje bile su motivisani sve nekakvim veličanstvenim „planovima i programima“, Vučičevim i drugih stranaka? Ma, da, kako da ne! Naročito onih 60% funkcionalno nepismenih Srba, svi su podrobno proučili programe svih stranaka i uvideli da je Vučićev daleko najbolji, pa rešili da mu daju svoj glas, zar ne?
Jedina „vizija budućnosti“ koju je Vučić ponudio tzv.“narodu“ je 100 evra i time kupio od tzv.“naroda“ 2 miliona glasova. I to posle skoro tri meseca neprekidne, drske i na momente čak i bestijalne funkcionerske kampanje i medijskog ispiranja mozga kako opozicija „nema program i nudi samo nasilje“, dok Vučić neprekidno „radi“ i “ „spasava živote“ .
Kako i čime može opozicija da tome kontrira? Kako opozicija može da ubedi nekoga ko prodaje svoj glas za flašu ulja i obećanje da će mu zaposliti ćerku?
Mi iz regiona i nismo imali neku nadu u bolje sjutra posle ovih izbora. Na vlasti su oni koji su vladali 90-tih,samo sa izvrsenom rokadom, opozicija razjedinjena, isparcana, sa nacional-sovinistickim idejama… Imali smo nade pocetkom ovog vijeka, Srbija kao najveca od bivsih republika, gradjanski orijentisana, krenu putem pomirenja medju narodima Ex Ju, ali djavo se lati snajpera, bucnu sve u vodu, povrati se vokabular iz 90-tih,dodjose isti ljudi na vlast koji su mutili vodu od pocetka. Nema profesora Micunovica, Labusa, Pesic i jos nekih, koji su trebali da odigraju ulogu u pomirenju na ovim prostorima. Ali tesko se izboriti sa nacionalistima, i njihovom galamom. Sto bi rekao Andric, pametan zacuti a budala progovori. Sad samo cekamo izvjestaj iz Vasingtona, sta se zahtjeva i trazi, ali vec je kasno, izbori su zavrseni. Posle ovih pregovora, izgleda bice sistem spojenih sudova, litije iz Crne Gore prelaze na ulice Srbije, cega se AV izgleda najvise plasi, posto ne stoji dobro sa Amfilohijem.
Svaki narod ima vlast taman onakvu kakvu zaslužuje…
A pogotovo opoziciju!
Ljudi da li vam je jasno da je Vucic sam brojao glasove????
Jasno nam je.