Down under 1Foto: Luca Marziale / Danas

Novak Đoković je napravio odličan potez po povratku u Beograd, nakon sramnog oduzimanja vize i izbacivanja iz Australije.

Nije se obratio javnosti. Najavio je da neće govoriti do završetka turnira u Australiji.

Pametno.

Da li je vreme da stavimo tačku na ovaj planetarno interesantan događaj?

Ili tek zarez?

Mnogo više od poteza australijske vlade i samog Đokovića, brine me reakcija našeg društva.

Iracionalnost, histerija, patetika, prozivka Ane Ivanović i nekih drugih koji se nisu izjašnjavali, „pljuvanje“ svih koji se usude da kažu ili primete da je možda i najbolji teniser sveta u nečemu pogrešio.

Đoković, možda je teško prihvatiti, nije Bog i sigurno ume da pogreši, a planeta se ne okreće ni oko njega ni Srba i Srbije.

Odluka australijskih vlasti jeste, blago rečeno, problematična i traljavo odrađena, ali treba li zbog toga Beograd da „objavi rat“ Kanberi?

Lepo je poručila „raja iz Sarajeva“- „Braćo Srbi, nemojte, u svom pravednom gnevu, da pucate na australijskog prestolonaslednika i njegovu ženu…“

Verujem da bi diplomatski sročena reakcija Ministarstva spoljnih poslova Srbije bila sasvim dovoljna, a umesto toga dobili smo okupljanja u Beogradu na poziv porodice Đoković, obraćanje Aleksandra Vučića i ostalih političara, mržnju u medijima i na društvenim mrežama…

Sve to Đokoviću više šteti nego što koristi.

Australiji se sigurno puno toga može zameriti.

Sramotni odnos prema Aboridžinima i nehumana politika prema izbeglicama, najpre.

To ipak nema veze sa ovim slučajem.

Đokovića su mnogi u Srbiji nazvali borcem za slobodu, pravdu, lični stav…

Sa tim se ne slažem.

Pre bih rekla da je to jedan Australijanac Džulijen Asanž, kome zvaničnici rodne države, nažalost, nisu pružili podršku.

Mislim da je Đoković, po našem dobrom običaju, pokušao „prečicom“ da dođe do cilja, očekivao za sebe poseban tretman, što se nije desilo, već je naišao na Kanberu koja je zbog svog imidža, skorih izbora i Australijanaca koji su bili izloženi strogim antikovid merama, „pokazala zube“.

Treba li zbog toga da mrzimo Australiju, daleku državu-kontinent o kojoj malo znamo?

Ako Australiju i Australijance poistovećujemo sa potezima njihovih vlasti, da li isto važi za Srbe i Srbiju?

Ne bi trebalo.

Šta uopšte znamo o Australiji, zemlji kengura i koala?

Meni na pamet najpre pada čuvena knjiga „Ptice umiru pevajući“ Kolin Mekalou, možda najčitaniji roman sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka.

Saga o porodici Kliri, farmerima na farmi Drogeda.

Snimljena i u svetu vrlo gledana TV serija.

Kada smo kod TV serija, najpoznatija i najdugovečnija australijska serija „Susedi“, kod nas čini mi se nije prikazivana, ali zato smo, osamdesetih, uživali u „Povratku u Idn“.

Kakve je sve probleme imala „sirota“ bogatašica Stefani Harper.

Ako ste za kvalitetniju filmsku umetnost, uživaćete u filmovima Pitera Vira, najpoznatijeg australijskog reditelja.

Od istorijskog „Galipolja“ (svojevrsno „Kosovo polje“ za Australijance, eto sličnosti sa Srbima), preko „Godina opasnog življenja“, do „Društva mrtvih pesnika“, „Trumanovog šoua“…

U filmskoj umetnosti Australija je sila.

Pogledajte samo spisak velikih tamošnjih glumaca i glumica.

Neki su, doduše, „polutani“, rođeni van Australije, ali su njeni državljani ili ih vezujemo za ovu zemlju.

Džefri Raš, Mel Gibson, Rasel Krou, Hju Džekmen, Kejt Blanšet, Nikol Kidmen..

I muzikom mogu da se pohvale. Kajli Minog, Nik Kejv, AC DC… Za svakog ponešto.

I dalje vam Skot Morison prvi pada na pamet kada se pomene Australija?

I dalje biste u „boj“ protiv Australije? Vakcinišite se prethodno i u povratku „navratite“ do Francuske i Britanije. Brzo će Rolan garos i Vimbldon.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari