Kome je do morala nek ide u crkvu, čuvena je izjava ubijenog premijera Zorana Đinđića, koja se svakodnevno dokazuje u praksi.

Primer je naravno i ulazak Srpske liste u Vladu Kosova premijera Ramuša Haradinaja, nekadašnjeg vođe OVK, sada lidera Alijanse za budućnost Kosova. Ulazak Srpske liste u Vladu Ramuša Haradinaja nije iznenađenje. Haradinaj je već bio premijer Kosova, sarađivao je sa kosovskim Srbima, ali i sa zvaničnim Beogradom. Čemu onda ljutnja dela javnosti Srbije? Zgroženost zbog saradnje sa „monstrumom“, „šiptarskim krvnikom“, koji je, kako su nas obaveštavali mediji, posebno oni pod uticajem SNS, lično ubijao Srbe na Kosovu? Kao da Aleksandar Vučić nikada na konferencijama za novinare nije čitao iskaze svedoka o zverstvima Haradinajevih boraca? Kao da Srbija nije prekidala odnose sa Francuskom zbog odbijanja tamošnjeg suda da izruči Srbiji Haradinaja. Čemu se čudimo? Zar nekoga ko je preživeo ratne devedesete, postpetooktobarske dvehiljadite, „presvlačenje“ radikala u naprednjake, išta može da začudi? Uostalom, lepo su i predsednik Vučić i Marko Đurić objasnili da Srbija ne menja stav o Haradinaju, ali realnost je primorava da sarađuje sa Prištinom. Zbog kosovskih Srba. Ni zbog čega drugog.

U vreme pisanja ovog teksta, čekalo se obraćanje predsednika Vučića. Sve će nam on objasniti i svako ko posle njegovih reči bude postavljao ista ili nova pitanja ili i dalje sumnjao u poteze mudrog, pardon premudrog, vođe, ima neki ozbiljan problem. Vučić će lako narodu „prodati“ saradnju sa Haradinajem. Neće to poljuljati vlast u Beogradu, ali u Prištini će se još klimati. Haradinajeva vlada ima tesnu većinu od samo jednog poslanika. To znači da je na klimavim nogama, podložna ucenama i nije stoga čudno što je i Haradinaj predložio „unutrašnji dijalog“. Koji opoziciji ne pada na pamet da prihvati. Zvaničnom Beogradu, koji će kroz Srpsku listu imati značajan uticaj u Prištini, sigurno neće biti mrsko da gleda albanske političke sukobe na Kosovu, jer -„proglasili ste državu, a ne znate da je vodite“. Srpska lista ima značajan ucenjivački potencijal. Možda dobije i Zajednicu srpskih opština. Možda spreči formiranje vojske Kosova.

Haradinajeva vlada će biti suočena sa ozbiljnim problemima, među kojima je i saradnja sa međunarodnim sudom za OVK i čije je sedište u Hagu. Prema najavama srpskih medija, brat kosovskog premijera Daut Haradinaj prvi je na listi optuženih. Ukoliko to bude tačno, kako će premijer izručiti rođenog brata Hagu? Ako to uradi, a verovatno će morati, biće to krunski dokaz njegove odanosti stranom faktoru i žrtva za narod i državu. Haradinajeva vlada sigurno će lakše kosovskoj javnosti „prodati“ priču o neophodnosti saradnje sa Hagom, baš zbog ratnog imidža premijera. Ima tu sličnosti sa aktuelnim vlastima u Beogradu. Šta bi naprednjaci, da su opozicija, radili da je DS potpisala sve što su oni u Briselu? Za razliku od vlasti u Beogradu, u Prištini imaju ozbiljnu opoziciju u vidu „Samoopredeljenja“ Albina Kurtija. Lako se može desiti da Haradinajeva vlada bude tek intermeco do vlade Albina Kurtija. Kako će Srbi sarađivati sa Kurtijem, koji se protivi pregovorima sa Beogradom? Lako. Kurti bar nije osumnjičen za ratne zločine, a ni organizovani kriminal.

Haradinaja je dva puta oslobodio Haški tribunal, koji uskoro treba da presudi i Ratku Mladiću. Beograd je potvrdio da će Hagu dati garancije za privremeno puštanje Mladića na slobodu, navodno zbog lečenja. Neki se protive davanju garancija, tvrde da Beograd time pokazuje da se nije iskreno distancirao od politike devedesetih. Neki se čude davanju garancija Mladiću. Čemu? Ko ne poštuje svoje, teško da će poštovati tuđe žrtve.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari