Poetska tačka 1

Srbija može da odahne. Poezija Desanke Maksimović ostaje u školskom programu, kao i do sada, odlučeno je u ponedeljak na vanrednoj sednici Nacionalnog prosvetnog saveta Srbije.

„To znači da će u programu četvrtog razreda ostati zbirka ‘Tražim pomilovanje’, a u trećem izbor iz poezije“, rekao je za Radio Beograd predsednik Nacionalnog prosvetnog saveta profesor Radivoje Stojković.

Odluka je prosleđena Ministarstvu prosvete i očekuje se da je ministar Mladen Šarčević potpisom aminuje.

Isti Nacionalno prosvetni savet, Ministarstvo prosvete i sam ministar Šarčević prethodno su, međutim, aminovali predlog Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja da poezija najpoznatije srpske pesnikinje bude isključena iz programa za treći i četvrti razred srednje škole, ali da ostane u osnovnoj i prvom razredu srednje.

Obrazloženje je bilo da se delo Desanke Maksimović „ne uklapa u okvir epohe“.

Ministar predložene izmene potpisao 27. aprila, novi program za srednje škole objavljen u Prosvetnom glasniku 2. juna.

Onda se javila Zadužbina Desanke Maksimović, Udruženje književnika, PEN centar… Probudila se zgrožena javnost.

Premijerka Brnabić i ministar Šarčević obećali da poeziju velike poetese niko ne sme da „dira“.

„Ministarstvo neće dozvoliti da se ni na koji način smanji učešće Desanke Maksimović u okviru programa nastave“, obećao ministar Šarčević koji je, ponavljam, nekoliko dana ranije potpisao predlog o smanjenju. Da li to znači da ministar potpisuje predloge koje nije pročitao?

Ili se prvo složio sa predloženim smanjenjem, onda popišmanio kada je video bes javnosti?

U poeziju se ne razumem, ali sam u pesmama Desanke Maksimović uživala i rado sam ih čitala u školskoj lektiri. „Krvava bajka“, „Strepnja“, „Tražim pomilovanje“… Uz njih smo rasli.

Znam mnoge koji se poezijom bave i koji ne cene toliko Desanku Maksimović.

Za njihov istančan poetski ukus njena poezija je previše laka, ali sigurno niko ne želi da đaci prestanu da čitaju pesme najveće ovdašnje pesnikinje.

Desanka Maksimović je institucija, ali da li je histerična reakcija na predlog Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja bila potrebna?

„Gorele“ su društvene mreže. Zlatko Grušanović, direktor i članovi Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja su, tvrde, dobijali pretnje.

Sudeći po reakciji javnosti, neobavešten stranac bi pomislio da u Srbiji ljudi „gutaju“ knjige, poeziju posebno.

Mi smo, međutim, zemlja u kojoj je četvrtina ljudi funkcionalno nepismena.

Podaci agencije Eurostat pokazuju da smo na evropskom dnu po čitanju knjiga.

Tek svaki 11. stanovnik Srbije mesečno pročita knjigu, dok polovina muškaraca i trećina žena to ne učini ni za godinu dana.

Istraživanje Društva za srpski jezik i književnost pokazuje da trećina srednjoškolaca na raspustu ne pročita nijednu knjigu, njih 40 odsto nikada nije ušlo u biblioteku, a sedam odsto nema nijednu knjigu u kući.

Bila poezija Desanke Maksimović u programu ili ne, oni je neće čitati. Kao što ne čitaju Šekspira, Dostojevskog, Andrića, Selimovića… I to je problem.

Naravno da to što mladi slabo čitaju nije razlog da nečije delo bude izbačeno iz lektire, ali koliko smo puta čuli da su školski programi u Srbiji zastareli, glomazni, da ih treba modernizovati, smanjiti?

Onda kada neko stručno telo predloži izmene, javnost samo što ih ne rastrgne. Time smo licemerni skoro kao i ministar Šarčević.

Nakon ovako oštre reakcije, očekivala sam da u vozilima GSP vidim bar nekog da čita poeziju Desanke Maksimović. Ništa od toga. Gde li se kriju toliki ljubitelji poezije?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari