"Zeljanica" za respiratore 1Safeta Biševac

Mašala predsednik Srbije Aleksandar Vučić krenuo u obilazak gradova i opština Srbije pogođenih korona virusom i najpre posetio Novi Pazar.

Doneo 13 respiratora i veliku količinu različite medicinske opreme, vratio se sa pitom „zeljanicom“.

Pazarci su uvek imali smisla za biznis, mada sam ja pre za mantije nego „zeljanicu“.

Mnogi kritikuju predsednika da zloupotrebljava koronu u političke svrhe. On naravno kritike odbacuje. Neki smatraju da ne treba predsednik da nosi respiratore i medicinsku pomoć. Zna se ko to treba da radi. Sa tim se slažem, ali od forme je u ovim okolnostima, bitnija suština.

Novi Pazar koji ima više od 100 hiljada stanovnika i u čijoj se bolnici leče i pacijenti iz okolnih opština Tutin, Sjenica, Raška imao je samo tri respiratora. Odlično što je dobio pomoć, pogotovo u danima kada raste broj inficiranih u ovom gradu.

Naravno da nije morao predsednik da donese, moglo je da ide i normalnim kanalima Ministarstva zdravlja, ali političari ne mogu da odole reklami. Nije Vučić izuzetak, meni više smeta način na koji to radi.

Deluje mi kao glumac koji se mnogo trudi, pa onda „preglumi“ i deluje tragikomično. Kada je domaćinu potpredsedniku Vlade Rasimu Ljajiću i lokalnim zvaničnicima uručivao donaciju, izgledalo je ne samo kao da je kupio od svojih para i preko svojih kanala, već kao da je lično pravio te respiratore.

A kupljeni su od naših, budžetskih, znači para i Novopazaraca. Zato to nije nikakav poklon već obaveza države da opskrbi svoje bolnice.

Vučić, „najbolji student Pravnog fakulteta“ i profesionalni političar objašnjava Ljajiću, koji jeste diplomirao medicinu ali se njome nije bavio i takođe je profesionalni političar, kako se koriste respiratori.

Kao da će ih, daleko bilo, Ljajić uključivati. Ume Vučić da bude ubedljiv. Posle njegovog obraćanja kada nam je saopštio da, za razliku od velikih, zapadnih zemalja, u Srbiji ima svega, pa i maski, rukavica, kao i kvasca, obišla sam obližnje apoteke i supermarkete. Nije bilo ni maski ni rukavica, a na pitanje ima li kvasca, prodavačica u „Maksiju“ mi je odgovorila da ne pamti kada su poslednji put dobili.

„Pa predsednik sinoć reče da ima“, rekoh ja. „E, šta sve oni na TV ne pričaju…“, zaključi prodavačica.

Fino su Pazarci dočekali musafira, predsednika Srbije, ali žao mi je što verovatno nije upoznao dr Jasmina Nurkovića.

Ne znam ga lično, prijatelji smo na Fejsbuku. Dr Nurković živi i radi u Novom Pazaru, specijalista fizijatrije, ekspert u oblasti matičnih ćelija i regenerativne medicine, ima privatnu praksu. Iako cenjen i nagrađivan, ne samo da nije napustio zemlju već se, po završetku školovanja i specijalizacije, vratio u rodni kraj.

Ponudio pomoć u borbi protiv korone lokalnim zdravstvenim službama, predložio upotrebu plazma terapije i u Srbiji. Mada zdravstveni radnici godinama odlaze iz zemlje, dr Nurković i slični primeri pokazuju da Srbija još ima dobrih i vrednih lekara čiji je primarni cilj da pomognu pacijentima.

Oni su nada i temelj opstanka zdravstvenog sistema, a ne neki koji su poslednjih dana maltene postali deo estrade. Toliko je dr Nestorović na TV da ne znam kada stigne da pregleda pacijente.

Najavljeno je da će predsednik, nakon Novog Pazara posetiti Ćupriju i Valjevo. Da li će se setiti prethodne posete Valjevu? Beše 9. mart, stotine radnika „Krušika“ se okupilo u fabričkom krugu da čuju predsednika.

Prvi slučaj obolelog od korone već bio potvrđen, ali Valjevo vrvelo. Stigao predsednik. Tada je još bio „najsmešniji virus u istoriji čovečanstva“, koji se leči čašicom rakije. Više nije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari