Premijer Srbije je napravio izlaznu strategiju za okolnosti u kojima su se u politički život uključila dva remetilačka faktora stabilnosti i obuhvata njegove vlasti.

Odnosno dva kandidata za predsedničke izbore koji, za sada, istinski stoje na opozicionim stanovištima i predstavljaju se kao njegovi politički protivnici. Ustuknuo je pred energijom koju ova dvojica nose tako što je odustao od raspisivanja prevremenih republičkih izbora zajedno sa predsedničkim, a kampanju za predsedničke izbore skratio na najkraći mogući rok, u strahu da bi njihove kampanje i pored apsolutne kontrole medija i javnog prostora, uspele da dopru do većeg broja građana.

To su, čini se, dva znaka Vučićeve strepnje da bi u suprotnom mogao da, nakon izbora 2016. godine, dodatno izgubi broj poslanika u parlamentu i u politički život stavi na probu opstanka dve takoreći nove ili snažno osvežene političke opcije koje bi, za razliku od dosadašnje opozicije, mogle ozbiljnije da ugroze blagostanje u kojem u prethodnih pet godina Vučić i njegova SNS uživaju na vlasti.

Međutim, ova dva dva nova faktora na političkoj sceni – Vuk Jeremić i Saša Janković – koja su za taj silovit proboj iskoristila priliku kandidovanja na predsedničkim izborima, ugrozila su i onespokojila ne samo Vučića, već i ostale opozicione stranke i njihove lidere. Ostavili su ih kao ribe na suvom da se praćakaju u nemilim okolnostima nebitnosti njihove podrške.

U toj novonastaloj situaciji čini se da je dobro prošla samo DS, jer je mnogo pre svih prigrabila kandidata Sašu Jankovića za svog predstavnika na predstojećim izborima. Iako, međutim, na prvi pogled izgleda kao da je DS uspela prva da se dokopa Jankovića, kako bi došla u situaciju da se oporavi i nađe u budućnosti u okolnostima mogućeg opstanka u političkom životu, za koji se bori još od gubitka vlasti 2012. godine, može se reći da je bivši zaštitnik građana, sa stanovišta sopstvenog uspeha i što boljeg pozicioniranja, ipak, iskoristio reputaciju te stranke za prolazak i proboj na političkoj sceni.

Naime, nedefinisanost politike DS, koja je njena karakteristika i nakon gubitka vlasti pre pet godina, u smislu izbegavanja jasnog određenja naspram ključnih tema, poput onih koje traže precizne odgovore u susret budućih događaja – priznanje kosovske nezavisnosti, raskid sa politikom secesionističkih faktora u BiH, nepristajanje na zastupanje ruskih interesa u regionu nasuprot onima koji se označavaju kao evropski, odbijanje da se u javni diskurs ubaci razmatranje pitanje članstva u NATO…, što su sve pitanja koja za sobom povlače nužnost odgovora na ona koja se tiču jasnog definisanja uloge Srbije u ratovima i suočavanje sa ratno zločinačkom prošlošću – idealni su uslovi za prolaznost na političkoj sceni. Takvi uslovi, s obzirom na biračko telo i većinsko javno mnjenje u Srbiji, ne zahtevaju nikakvu hrabrost, nikakvo uvođenje nove politike ili obrt, već garantuju uspeh na krilima starih, a samim tim i retrogradnih ideja, ističući u prvi plan nužnost smene ili bar smanjenja moći aktuelne vlasti. Imajući u vidu autoritarnost aktuelne vlasti i takav pristup se, razume se, odlikuje hrabrošću.

Upravo takva je i politička platforma Saše Jankovića, koja, bar po prvim naznakama njenog pojavljivanja u javnosti, nema mnogo razlike u odnosu na, ne samo drugog relevantnog kandidata Vuka Jeremića, koji važi za zastupnika desničarske i evroskeptične opcije, već i u odnosu na sve politike različitih opcija koje su zauzimale vlast od ubistva premijera Zorana Đinđića 2003. godine. Većinski je stav da gorenavedene teme nisu važne i da je trenutno prioritet da se smanji obuhvat vlasti Aleksandra Vučića, čija je glavna odlika bahatost, sumnjive koruptivne radnje, degradiranje i ono malo vrednosti koje su opstale ili slučajno nastale u vremenu pre dolaska SNS na vlast. I to jeste istina koju je nemoguće osporiti. Međutim, to dalje znači da bi trebalo zaćutati i ne izražavati ogorčenost zbog izostanka hrabrijeg iskoraka, kako bi se pokušalo privući što šire biračko telo da ustane protiv vlasti Vučića, koje zapravo nikada ne bi glasalo za kandidata koji odstupa od dosadašnje mejnstrim politike zasnovane na kosovskim i drugim manifestacijama nacionalističkih i velikosrpskih mitova. Čini se da upravo tako razmišljaju oni koji su imenom i delom stali iza kandidata Jankovića, a za koje, po nekom prošlom delovanju u javnosti, znamo da stoje na drugoj, suprotnoj strani od takve politike. Biće prilike da se pokaže koliko je takav pristup isplativ na duži rok.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari