Vuk Jeremić vozi kosovski voz Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića.

Razlika je u tome što bi simbolički čin slanja voza u režiji Vuka Jeremića bio perfidniji i verovatno pametniji, pa ne bi izazvao tako jasnu predstavu o zveckanju oružjem i na direktan način otkrio namere o produbljivanju sukoba i izazivanju nestabilnosti. Jeremićev podsmeh idiotskom hvalisanju srpskih vlasti – da u borbi za Kosovo vode 5:0 – jasan je pokazatelj stanja iz kojeg ovaj predsednički kandidat i bivši ministar spoljnih poslova promišlja o kosovskom problemu. Ako Srbija vodi toliko protiv kosovskih Albanaca, kaže Jeremić, šta bi bilo da je rezultat, ne daj bože, 5:1, da su Albanci postigli samo jedan poen. Naime, nezadovoljan je Jeremić realnim rezultatom, koji je, prema njegovoj interpretaciji, mnogo nepovoljniji za Srbiju. Kosovo ubedljivo pobeđuje Srbiju, smatra on, čime zapravo ostavlja utisak da sasvim iskreno ne vidi problem u takvoj postavci problema, jer je i on, kao i aktuelna vlast, za tuču i otimanje, a ne za mirenje i dogovor sa kosovskim Albancima. On bi hteo da Srbija pobeđuje Albance, da ta pobeda bude jača i žešća, umesto da se sav napor uloži na normalizaciju odnosa, suočavanje sa prošlošću i sopstvenim greškama koje su dovele ne samo do kosovske nezavisnosti već i bombardovanja sopstvenih građana. To je infantilna i štetna politika, politika koja ne menja stvari već generiše energiju proisteklu iz laži, koja će se neminovno, u nekom trenutku, preusmeriti na samouništenje.

Evidentno je da u političkim idejama Vuka Jeremića nema ideja i načela humanizma. Čini se, iz onoga što je javnost posle dužeg vremena mogla da čuje od ovog predsedničkog kandidata, tokom gostovanja u utorak uveče na N1, da on nije odstupio od temelja političkog promišljanja zasnovanog na pojedinačnom viđenju kratkotrajnog principa korisnosti. Za njega je, recimo, bio veoma glup potez to što je Aleksandar Vučić, učešćem na jednoj od konferenciji, dao podršku Hilari Klinton na američkim predsedničkim izborima. Bez ulaženja u to zašto je to Vučić učinio, a izvesno je da nije zato što smatra da je rasistička i destruktivna politika Donalda Trampa nešto što bi svako odgovorno ljudsko biće trebalo da osudi, Jeremić je sugerisao da bi bilo mnogo pametnije za Srbiju da je stala na stranu pobednika na američkim izborima. Jer, on ne vidi da bi takav čin uvredio i građane Srbije koji su muslimanske veroispovesti ili jednostavno po nacionalnosti pripadaju toj kategoriji stanovništva. Kod njega preovlađuje odlika da je važno biti na strani pobednika u određenom trenutku ko god to bio, bez obzira na kvalitete i određenosti, čak i ako je taj neko otvoreni rasista.

U kampanji za predsedničke izbore Jeremić zapravo kopira samog sebe iz vremena kada je bio ne samo zastupnik već i kreator pogubne politike sedenja na dve stolice, što je u suštini izrazito antievropska politika. Taj princip preuzela je i aktuelna vlast, odnosno Aleksandar Vučić, tako da sada nije jasna razlika između Jeremića i onog koji predstavlja njegovog protivnika na predstojećim izborima. Podrška politici Milorada Dodika ali i navodno zalaganje za opstanak države BiH, politika evropskih integracija ali uz prisne veze sa Ruskom Federacijom, politika vojne neutralnosti, saradnje sa svima, a nekako srcem uvek više sa onima gde su demokratska načela problematična a ljudska prava u milosti autoritarnih režima. Na unutrašnjem planu Jeremiću smetaju Miše Vacići, kojih, kako kaže, ima hiljade i hiljade po Srbiji u SNS. Istih takvih, kaže Jeremić. Time je ne samo relativizovao i umanjio značaj kriminalnih aktivnosti ovog vođe nacionalističkih hordi, već i uvredio hiljade izmanipulisanih ljudi kojima želi da bude predsednik, a koji su zbog medijskog mraka i propagiranja nacionalističke politike, čiji je i sam predvodnik bio i ostao, na strani sopstvene propasti.

Na kraju, upitan za pare za finansiranje kampanje, prvo je, razume se, rekao kako je interesantno da je to pitanje trenutno tako jako aktuelno i to baš za njega. Dodao je i da razume da je u interesu javnosti da se zna ko plaća njegovu promociju, rekavši da je tu reč o malim donacijama hrabrih ljudi, kojima za sada ne želi da nacrta mete na grudima, jer je situacija nepodnošljiva i niko ne sme da se bavi opozicionim delovanjem u strahu od odmazde aktuelnog režima. To je, naravno, istina. Sporno je, međutim, odakle Jeremiću lova tokom svih ovih godina dok je promovisao sebe za funkciju – predsednika sveta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari