Izvinjavam se cenjenom publikumu zbog kašnjenja najavljenog bombardovanja, ali, što reko doktor Šulc, ne mogadoh da odolim a da se u posprdnom gnevu ne osvrnem na još jedno bućkalo na koje se – pod parolom „Kurirom do demokratije“ – navatala ovdašnja kilava opozicija.

Nakon što smo prekjuče apsolvirali da đeneral Simović, zabavljen spremanjem svadbe i miraza za ćerku, nije stigao da pročita depešu upozorenja i da naredi evakuaciju Narodne biblioteke i Varoši beogradske, danas ćemo se pozabaviti NATO bombardovanjem, mnogo bližem našim danima i srcima.

Mislite li vi – pitam ja vas – da su Milošević i njegov generalitet (i propalitet) mislili da Amerikanci u Rambujeu blefiraju kad su pripretili da će – u slučaju da srpska strana odbije plan (za Srbiju mnogo povoljniji od onoga što je posle odbijanja usledilo) – bombardovati Srbiju. Ne, uopšte nisu tako mislili! Jesu oni listom bili nitkovi, lopovi i nesposobnjakovići, ali budale nisu bili. Sad ćete vi bezbeli upitati mene – pa zašto su, onda, ako su znali šta će biti, odbili prihvatljiv plan? Evo odgovora: upravo zato da bi Srbija bila bombardovana!

Kao olakšavajuću okolnost za gorenavedenu gospodu reći ću da, strogo uzev, Milošević & Co nisu ni imali izbora jer ih je čitava prethodna srpska istorija naprosto obavezivala da umesto kompromisa, izaberu „carstvo nebesko“. Jer se u Srbiji – treba li vam to dokazivati, osvrnite se oko sebe – smatra da sve što se postigne (i dobije) mirnim putem, pregovorima i kompromisima, nije dostojno veličine Srba i slave njihove istorije, umal ne napisah – imperije. Da je, počem, pristao na kompromis, Milošević bi u ovdašnjem sumanutom mentalnom koordinatnom sistemu bio smatran za izdajnika koji je olako propustio priliku da Srbe izloži – nepravednom i nezasluženom, nota bene – bombardovanju i potonjem mučeništvu, a on to sebi nije mogao dozvoliti. Da i ne pominjem basnoslovan kapital ojađenosti, očemerenosti i naricanja koji bi – u slučaju da se bombardovanje nije dogodilo – bio straćen, da baš ne kažem – uludo spičkan.

Sad opet ja vas pitam: mislite li vi da Referendumski Lopov i organizacioni odbor „Veličanstvenog mitinga za Kosovo“ nisu znali da će se „dostojanstveni i skup“ pretvoriti u vandalsku pljačku, paljevinu i demoliranje Beograda? Znali su, i te kako su znali, ali baš zato su sve to i organizovali. Ako mi sad neki elebak spočitne da to oni nisu mogli znati, upitaću ga a da kako je to moja malenkost mogla znati i sve to u ovim istim novinama „predskazati“ nekoliko dana ranije? Sad ćete vi bezbeli pitati mene: vaistinu, kako si ti to mogao znati, da ti Udba nije dojavila, a, mangupe? Nije Udba! Možda i bi, ali nije imala vremena. Bila je zauzeta planiranjem, organizacijom i logistikom demoliranje Beograda. Turite sad prst jedne ruke na čelo, drugom rukom zapušite nos, pa se zamislite nad dubinom govana u koja smo pogruženi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari