
Od tog posla, naravno, ništa neće biti. A sve i kad bi bilo, nikakve vajde ne bi bilo, moglo bi se, daleko bilo, dogoditi da na njihovo mesto dođu još gori i da počine više štete za istoriju i život „narodnog zdravlja“ od postojećeg. Ovaj krizni štab je – da parafraziram Lajbnica – najbolji od svih mogućih kriznih štabova.
Napisavši vaktile da je „ovaj svet najbolji od svih mogućih svetova“, čestiti Lajbnic je navukao grdnu bedu za vrat i lavinu optužbi onovremenih ostarelih hipika iz Manježa za ignorisanje svetskih bolova i nepravdi, možda čak i za navraćanje vode na vodenicu nekog ondašnjeg tirjanina.
Lajbnic, međutim, uopšte nije hteo da kaže da je ovaj svet nešto dobro, hteo je na učtiv način da kaže da bolji nije moguć. Da je bio Srbin, naprosto bi rekao da se od govneta ne može napraviti pita.
Ta bi mu bila ka vladičina. Ali Nemac ko Nemac, voli da filozofira.
Veliki problem ovog posrnulog sveta – zbog koga je mnogo gori nego što bi morao biti – upravo je neodustajnost pokušaja da se od govneta napravi pita. To je tome tako manje više svuda, a naročito je tako u Srbiji, u kojoj se od konzumenata pite ne traži samo da je pojedu, nego i da na sav glas hvale kulinarsko umeće burekdžije i da traže repete.
Evo, nema ni deset dana otkako je SNiS od Visokog Burekdžije dvotrećinski zatražio još.
Jeste Visoki Burekdžija doveo posao do savršenstva, ali zabluda da je koloplet nebuloza, budalaština i strasti koje nazivamo „stvarnost“ neka vrsta testa od koje se može umesti sve što je babi milo, zajednička je svim srpskim vladarima, ali i svim Srbima – da nije tako, ne bi bilo ni burekdžija – listom zakletim hegelijancima koji na (eventualnu) primedbu da se stvarnost ne poklapa sa njihovim željama, potrebama, navikama, snovima, itd, samouvereno odgovaraju – tim gore po stvarnost.
Tako vaistinu i bude. Stvarnost u Srbiji se iz veka u vek, iz decenije u deceniju i na kraju iz sata u sat i pogoršava, samo što se to ne obija o glavu stvarnosti – boli nju Sebastian kakva je – nego drčnim tipovima koji krkaju pitu od govana i traže repete.
Stvarnost se konačnici i burekdžijama olupa o glavu, ali to nije tema naše današnje kolumne.
Kriterijum po kome je vršen izbor članova/ca kriznog štaba bio je njihova spremnost da epidemiološku faktografiju i praksu upodobe zahtevima političkog trenutka i hirovima Visokog Respiratora.
Nije tu bilo – garantujem za tačnost ove informacije – nikakvih pregovora informativnih razgovora, itd, stvar funkcioniše mnogo jednostavnije i – kako stvari stoje – vavek će funkcionisati tako. Evo kako. Visoki Burekdžija – kako se to kaže – razvije kore i čim počne da ih filuje govnima – muve se momentalno okupe.
Ali nemojmo, kako napred rekoh, previše zakerati. Ove su muve najbolje od svih mogućih muva.
Sve u svemu treba prestati jesti burek i emigrirati u zemlje koje ne znaju šta je burek. Gde nema bureka nema ni muva, valjda?
Bravo! Jedna od najboljih kolumni koju sam od Basare procitao.
Nije “ burekdzija“, nego buregzija. Burek + dzija, jednacenje po zvucnosti, zvucno DZ uzrokuje promenu K u G. Jednostavno, osnovna skola. Kao sto srpski nije srbski, besparica nije bezparica, tobdzija nije topdzija
Ma ajde.
Parafrazirajući Lajbnica, ja tvrdim da je Basara najbolji mogući kolumnista Danasa. U stvari, on to i jeste, bez obzira na Lajbnicovu poznatu izjavu.
Bez obzira na Lajbnica i Basarinu nadgradnju na njegovu poznatu izjavu, Ovaj štab nije zaslužio ovakav odnos prema njemu. Ali ne radi se o pljuvanju istog sa medicinskog, nego sa političkog stanovišta. Njihova je nesreća što su „ugazili“ u srpski narod, iz koje kaljuge svako izlazi uprljan.
Ma, nekako bih i oprostila dedi sto je tr`o lan da mu prodje dan, ali kada sam videla kako dear grandpa Judžin, mrtav `ladan, tura veliko slovo posle zareza, e tu mi udari krv u vugla.
Vrlo su značajne dve Rasove rečenice:
1.Da se stvarnost buregdžijama konačno obije o glavu s tim što je bas ugradio kožne gaće tvrdnjom da to nije tema kolumne.Lukavo!
2.Zadnja rečenica u kolumni je jednostavno netačna i opet služi Basu kao kožne gaće.
3. Da imamo boljeg Basa, on bi urlao iz sveg glasa. Nije lako biti ni ovakav Bas i nositi stalno kožne gaće po ovoj vrućini.
Tvoja čuvena pita nam je odavno poznata i recept smo naučili odavno, ali ti nikako da naučiš da se majstor koji pravi pite zove „buregdžija“, a ne „burekdžija“. Najbolji mogući pisac i kolumnista bi trebalo da zna za pravilo jednačenja suglasnika po zvučnosti.
Eh, Base, pa Lajbnic je bio Luzicki Srbin, kako Ti je to promaklo?
Čitajući ove komentare zaključih da imamo najbolje komentatore koje možemo imati i sve mi je jasnija slika mentalne mape onih Vučićevih komentatora.
duhovito!!
basara – ODABI !!
Jaoj! Kako ćemo preživeti bez ‘Velikog Buregdžije’ 14 dana? Šta uraditi sa tolikim punjenjem na ovu užasnu sparinu? Ma muve će od otplaču izostanak Velikog Buregdžije a šta će narod? Ko da ga hrani dok traje izolacija?
Lepo ste se raspisali. Sasvim dovoljno.ALI…
TEZE (2) su Vam NETAČNE –
A čitaoci SLEPI –
1. Srbija IMA kapacitete za bolje;
2. BureGdžija nije NAJBOLJE što se na PIJACI nudi. Ako izuzmemo Čedomira Jovanovića.
Хоћете ли, ћале, да поткрепите прву контра-тезу некаквим аргументом, тек да наговестите да се не ради о пустој нади?
А, гледе друге контра-тезе, морам да Вам напоменем да би пословичне муве, и поред бољег избора, свакако изабрале у складу са „сопственим идентитетом“…
Ma, nekako bih i oprostila dedi sto je tr`o lan da mu prodje dan, ali kada sam videla kako dear grandpa Judžin, mrtav `ladan, tura veliko slovo posle zareza, e tu mi udari krv u vugla.
Зар нисте приметили, Бети, да Данас штеди на лектури и коректури? Та су радна места укинута и у старијим листовима на Балкану…
“Muve “k’o muve,vole Visokog buregdziju,bez obzira na fil,pite.Pa se odmah
okupe,bez obzira na koronu,da mu cestitaju na “kvalitetu pite”.
Renesansa.
‘Ludi Radule’ je onomad u Utisku napravio novi cmar, dobro, dobro, analni otvor ‘Gospodinu Trifunovicu’ te isti, ‘Svirac (Seb) Kurtzu’, ni danas dan ne prestaje, bukvalno, da vristi !!
A ni mentor, Nadaleko Cuveni Deka Lale se ne oseca nista bolje!?
Oj majko mila 🙂
Sjajni gospodin Basara! Samo nešto bih da primetim u tekstu: „Da je bio Srbin…itd“. Koliko je meni poznato, Lajbnic je i bio Srbin, Lužički Srbin. E sad, ako se to računa…