Srećna vam prošla nova godina!

Gornje ne znači da vam ne želim “puno sreće i dobro zdravlje” i u nastupajućem letu, ali nemojte imati iluzija: dani, nedelje i meseci (formalno) sledeće godine proticaće – kao i mnogih prethodnih – isključivo u astronomskom vremenu dočim će u istorijskom vremenu 2018. biti repriza 2017, kao što je 2017. bila repriza 2016, sve tako unazad do neodređenog dana u prošlosti kada su iz nekog – pretpostavljam jakog, ali nama nepoznatog razloga – razloga srpska kola nezaustavivo krenula “nizobalu”, kako bi to rekli u mestu mog rođenja sa kojim se beogradska elita onoliko sprda – i ne samo sa njim – pa posle pada u stravičan amok kad neko, Albanci recimo, otuđi zaparloženo i prezreno mesto rođenja srpskog nacionalnog bića, države i šta-ti-ja-znam čega sve ne.

Lesing, Teodor, koga ne treba mešati za slavnijim, ali starijim Gotfridom Efraimom, vaktile je napisao vrlu interesantnu knjigu pod naslovom “Geschichte als Sinngebung des Sinnlosen”, što u prevodu znači “Istorija kao davanje smisla besmislenom” u kojoj je ustvrdio da ovosvetski metež i zbivanja sami po sebi nemaju nikakav smisao, nego im se smisao “upumpava” tek naknadno u postupku koji je Lesig nazvao “logficatio post festum”, a koji će meni poslužiti kao primer na koji način se u Srbiji u ionako besmislenu istoriju i život upumpava dodatni besmisao.

Evo kako to ide. Pročitavši gornji pasus, prva pomisao najmanje sedamdeset i pet procenata – ne samo podfamoznog klateža, nego i doktora nauka i profesora univerziteta – biće sledeća: “Eto, rodio se u Bajinoj Bašti, nije završio fakultet, a ovamo se proserava po Beogradu i pominje gešihte, sinlsose i logifikaciju.” Dobro, de, ruku na srce, jesu to izvesne manjkavosti, ali razmotrimo sledeći hipotetični slučaj: pogledao me Bog, umesto u Svetosavskoj 33, u B. Bašti, rodio se ja u Knez Mihailovoj br 1, 11000 Beograd, doktorirao germanistiku u Hajldelbergu, pa napisao isto ovo što sam gore napisao, šta bi u tom slučaju gorepomenuti većinski Srblji rekli. Eh, šta? Pa zna se: Nemački špijun! Strani plaćenik koji po nalogu (__________upišite nalogodavca po vlastitom ukusu) “pljuje po svemu što je srpsko”… Da ne dužim, pisac hoće da kaže da u Srbiji nema smisla (slobode, prosperiteta, para, itd) zato što Srbi udarnički, radosno i većinski obesmisle sve što nadilazi skučeni horizont njihovih taštih i sebičnih guzica.

A evo kako je to preciznije od mene postavio Branko Kukić u novogodišnjem broju Vremena: “S jedne strane istorije ovog naroda – one iza nas – stoje odricanje, buka i strah od od svega što napredan svet pruža ljudima, a s druge strane istorije – ove sadašnje – stoji nezajažljiva, neskromna, alava i sebična želja za imanjem, posedovanjem ogromnog i nepotrebnog. Svuda okolo su rupe bez dna i život bez smisla.”

Čestitam vam novu, 2018, a mojim čestitkama se pridružuju i sledeće personae dramatis: Aganlija, Kučuk Alija, Mehmed Fočić-aga, Starac Fočo Od Stotinu LJeta i Veliki Šumar.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari