Oprem dobro, šokci i šijaci 1Foto: Stanislav Milojković

Na zahtev mnogobrojnih podfamoznika – kojima sam se izgleda popeo na Sebastian (kao i oni meni) – od ponedeljka, pa dok se drugačije ne naredi, biću na zasluženom odmoru.

Za to vreme umesto redovnih smatranja na razne teme, na uveselenije publike ići će odlomci iz već najavljenog bulevarskog romana „Bulevar involucije“.

Pre nego što se povučem u medijski mrak, iskoristiću priliku da podfamozniku potpisanom kao „otvoreno oko“ (zašto ne „vatreno“?) objasnim „zašto misli(m) da je period od 1912. do 1918. godine bio period stvaranja velike srbije… u istoriji koju učimo to je bio period balkanskih ratova za oslobođenje srbije od otomanske imperije odnosno proterivanje turske s balkana i prvog svetskog rata odnosno borbe protiv okupatora i arhi neprijatelja srbije…“

Više je razloga zašto tako mislim, oko moje otvoreno.

Ponajpre zato što u ono vreme namera da se stvori Velika Srbija nije bila nikakva tajna, naprotiv to je bio javni strateški državni cilj, protiv koga, osim Austrougarske i Otomanske imperije niko nije imao ništa.

Takav bio zeitgast, takav „trend“. Nadnacionalnim imperijama je bilo odzvonilo. Srbija je (po poslednji put) išla u korak sa svetskoistorijskim procesima.

A imala je i jake saveznike.

Saveznici su, doduše, imali debelog računa da budu saveznici Srbije.

Zajedno sa drugim balkanskim narodima, Srbija je o svom ruvu i kruvu obavila prljavi posao smišljen u Londonu, Parizu i Berlinu, a da bi ga obavila, morala se debelo zadužiti u Londonu, Parizu i Berlinu e da bi kupila oružje, ranu i džebanu; ratovi su oduvek bili biznis, zašto bi balkanski bili izuzetak.

Oprem dobro, šokci i šijaci 2

Ono, međutim, što je Srbija „oslobađala“ nije bila Srbija nego međunarodno priznata teritorija suverene države, sledstveno to nije bio oslobodilački nego osvajački rat.

Istina, to se po predanju, običajnom pravu i slepačkim pesmama smatralo Srbijom, ali po tom pravu i predanju Srbijom se smatraju sva mesta ovog sveta na kojima ima makar jedan srpski grob.

Pisac hoće da kaže da se u vremenima i situacijama kad se predanje, običajno pravo i slepačke pesme uklope u svetskopolitički trend i osvajanja međunarodno verifikuju kao oslobađanja, ali da se u situacijama kad običajno pravo i slepačke pesme štrče iz geopolitičkog rama oslobađanja očas posla oglase kao osvajanja.

Da je istorija je kurva, a svijet ovaj tirjan tirjaninu, nije nepoznato nigde osim u redovima srpskih elebačkih elita (svih vremena i boja) koje – umesto da gledaju kako da običajno pravo i slepačke pesme „upasuju“ u ram svetskoistorijskih trendova – udarnički navaljuju da svetskoistorijske trendove prilagode srpskom običajnom pravu i slepačkim pesmama.

Pogledajte na šta smo spali nakon što smo poslednji put ispali iz rama, pa zamislite na šta ćemo spasti kada to sledeći put učinimo, a samo što nismo.

Oprem dobro, šokci i šijaci, što rekla Ikonija Sakadžika, junakinja romana „Nišči“ Vidosava Stevanovića.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari