DŽaba sam prekjuče krečio, protesti su se „radikalizovali“, a kakva bi to bila radikalizacija ako se u nju ne bi umešao i vrhovni radikal Vojo Šešelj.

Šta se dogodilo? Kako je došlo do radikalizacije? Na osnovu šturih izveštaja sa „lica mesta“, sklopio sam sledeću sliku: demonstranti su se – oglušivši se o moja upozorenja – vratili na mesto petooktobarskog „zločina“, pravo pred Dom Narodne skupštine u nameri da „blokiraju parking“, što je u režimskim medijima verovatno protumačeno kao atak na ustavom zagarantovano pravo poslanika da se o narodnom ruvu i kruvu vozikaju službenim automobilima.

Među nepravedno blokiranima našao se i Vojo Šešelj, koji se za razliku od ostatka braće po imunitetu nije zadovoljio da „raščišćavanje terena“ prepusti bezobzirnosti šofera – kojima svaka čast, sve će to jednog dana biti ministri – nego je, preduzimljiv i (nadasve) hrabar, kakvim ga je Bog sazdao, odlučio da se demonstrantima suprotstavi snagom argumenata, a odranije znamo da su pičkaranje i pištolj najjači Šešeljevi argumenti.

Incident je na svu sreću završen bez žrtava u ljudstvu i materijalu, a neka su zakerala – zasigurno strani plaćenici – primetili da prisutni policaji nisu davali ni pet para na Šešeljevo mlataranje pištoljem koji – ako je verovati zakonu – osim ovlašćenih lica, niko drugi, svejedno što ima urednu dozvolu, ne bi smeo iznositi iz topline doma svog.

Ne mogu a da se ne zapitam, šta bi bilo da je, daleko bilo, vrhovni radikal pripucao i ubio ili ranio nekog demonstranta. E sad, cinik bi rekao da bi u tom slučaju Šešelj uredno platio kaznu za prekršaj javnog reda i mira i potom otišao kući i nastavio po starom i, kako stvari stoje, cinik uopšte ne bi bio daleko od istine.

Teško, naime, da bi se nezavisni srpski kadiluk odvažio da Šešelja izvede pred lice pravde – čovek je pobedio onoliki Haški tribunal, naš kadiluk je za njega sitna riba pljuckavica – a kada bi se nekim fantastičnim slučajem dogodilo da kadiluk vojvodu ipak utamniči s namerom da mu odrapi (uslovnu) kaznu, e, u tom slučaju bi na scenu stupili „patriotski intelektualci“ – verovatno istih onih 650 koji su potpisali podršku Vučiću – koji bi peticijom zahtevali da se prestane sa progonom Srba i da se, u tom smislu, Šešelj promptno dearestira.

Slušaj sad ‘vamo. Da se gornji katastrofični scenario ne bi – opet daleko bilo – jednoga dana ostvario, „protestantima“ toplo preporučujem da u borbi protiv Šešelja odustanu od Šešeljevih sredstava i da – nastavljajući da protestuju – prestanu rasipati energiju koju će mnogo pametnije iskoristiti ukoliko se politički organizuju, pobede na izborima i potom – umesto da se odaju lopovluku i karanju silikonskih kurvi – krenu da prave državu u kojoj će biti mesta i za Šešelja, ali na njegovom pravom mestu – na početku Knez Mihailove, na štandu za prodaju kokardi i šajkača.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari