Severno Skoplje 1

Sredili smo utiske nedelje – u granicama naših skromnih mogućnosti, naravno, prepuna ih je glava – a na pravdi Boga smo zapostavili našeg Marsovca koji samo čeka da se upali novogodišnja rasveta (a pitanje je dana kad će) pa da se sjuri u evropsku prestonicu gostoprimstva, dobrog provoda, odlične hrane i najlepših žena na svetu.

Imaće, bogme, šta i da vidi jer se velekasabski menadžment, na čelu sa protoneimarom, Vesićem, potrudilo da prestonicu preuredi u skladu sa ukusom prosečnog Marsovca. Biće to, fakat, bogata turistička ponuda. Krenimo stoga u obilazak novog „istorijskog jezgra“, od stare železničke stanice – u narodu poznate pod imenom Štajga – iznad koje još uvek lebde duhovi amala i staničnih prostitutki, a koja će skorih dana biti preuređena u muzej savremenog srpskog srednjovekovlja.

Sigurno će se TO drugačije zvati, ali će biti OVO što sam rekao. Budućim će opštenacionalnim trgom dominirati gigantska figura Vučića prerušenog u Stevana Nemanju, rad nekog monumentalnog ruskog – a da čijeg drugog – vajara, okružena vodoskocima. Video sam tu skulpturu na fotografijama, nije, bajagi, red da je plajpičim dok je ne pogledam uživo, ali ovako, odoka, ne mogu a da je ne opišem kao grandiozni kič. Siguran sam da je autor mogao i bolje – mada ne mnogo bolje – ali je ispravno procenivši plitkoću naručilačkih slovenskih duša, zasenio njihovu prostotu izobrazivši Stefana Nemanju u dlaku onako kako Vesić zamišlja da bi Vučić trebalo da izgleda kad bude Stefan Nemanja.

Što će, bezbeli misli Vesić, biti skorih dana. Ne znam. Međutim, kakvi su planovi gradskih neimara u vezi sa obližnjim Picinim parkom, istorijskim jezgrom jeftine velekasabske prostitucije, ne znam, štaviše, grešna mi duša, da li je Picin park još „u funkciji“, ali ako jeste – a ne vidim razloga da ne bude (tradicija je u pitanju) – predlažem Vesiću & Co da u centru Picinog parka podignu spomenik juče pomenutoj Kati Nesibi, tako će maestralno biti spojeni eros, giros i tanatos, tri ključne odrednice našeg nacionalnog identiteta.

Šta tek reći za glavnu atrakciju za Marsovce, koji se kreću teleportacijom i preziru automobile – za pešačku zonu površine 20.000 kvadratnih metara, koja će nam obezbediti poziciju lidera u pešačkim zonama, ne samo u regionu, nego i u svetu, jer sam se na internetu obavestio da površina najveće pešačke zona u Evropi – i to u varoši mnogo većoj od Beograda – ne premašuje 5.000 metara kvadratnih.

Ali ćemo se – kako stvari stoje – načekati da se napešačimo po pešačkoj megazoni jer je ona – zbog potreba građevinskog lopovluka – trenutno u fazi apsolutne neprohodnosti, u šta sam se onomad lično uverio idući nekim poslom u nekadašnju Francusku ulicu. Ima li pravnog leka ili bar pravne pouke? Ima. Nazvati Srbiju Južnom Srbijom, a Beograd Severnim Skopljem, pa će i Marsovci biti siti, a i Srbi na broju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari