Svašta se izdogađalo dok bejah na odmoru. Ne znam, uzgred rečeno, da li ste primetili zakonopravilo da se – kad god JSP ode nekim poslom van zemlje i kad god ja odem na odmor – situacija u Srbiji momentalno usložni…

…odmah nastanu teški pičvajzi, ubilačke zavere počnu da se kuju (ali i razotkrivaju), pa je tako bilo i ovog avgusta, a sreća u seriji nesreća je što sam ovoga puta samo ja bio odsutan; ne smem ni da pomislim šta bi se dogodilo da se i glavni stub naše stabilnosti odao čarima dokolice.

Pre nego što načnem temu današnje kolumne, sledi podsećanje na jedan događaj iz burnog života britanske kraljice, Elizabete, koji se dogodio tamo negde početkom sedamdesetih godina prošlog veka. Elem, krenula nekuda kraljica u svom kraljevskom automobilu (koji, za razliku od pomahnitalih automobila naših republikanaca, striktno poštuje ograničenja brzine) i put je kraljicu naneo pored nekog (verovatno dobro naćefleisanog) kokni-đilkoša, koji je, opet, svojim antimonarhističkim osećanjima dao oduška tako što je usred bela dana izvadio Crven Ban i demonstrativno se popišao pred kraljičinim očima.

Diskretno prisutni bezbednjaci – da ne kažem baš kraljevska garda u civilu – hitro su savatali pišonju i promptno ga priveli pred nadležni kadiluk. Kako boginja engleske pravde i zapoveda, dežurni kadija je natakao periku na glavu, otvorio ćitap i posle samo nekoliko minuta doneo presudu. Možda se pitate kako je glasila presuda? Odsecanje glave pred zloglasnim Tauerom? Progonstvo u Sibir? Ili bar doživotna robija? Ma jok! Ništa od toga. Pišonja je oglobljen sa dvadeset funti zbog mokrenja na javnom mestu i potom pušten na slobodu jer je kadija ustanovio da u engleskom ćitapu ne postoji krivično (ni prekršajno) delo – pišanje pred licem suverena.

Ne znam kako bi se Sergej Trifunović proveo da se počem „uživo“ popišao pred Vučićem – a moglo mu se možda i to omaći – tek, proveo se kao bos po trnju samo zato što je, uzibrećen nekom esenesovskom brljotinom, nakon gnevnog komentara na Tviteru napisao: pišaću po vašim grobovima. DJV – a i ostali zaštitnici Lika i Dela – hitro su zaključili da se Sergejeva parafraza naslova Vianovog romana „Pišaću po vašim grobovima“ može odnositi smo na Visoki Grob i da to – budući da zaštićeni Lik i Delo još uvek nije u zagrobnom stanju – može značiti samo jedno: najavu Vučićeve likvidacije. Kako su DJV & Co došli do tog zaključka? Jednostavno! Koristeći sledeću „čistu“ logiku – ko namerava da piša po nečijem grobu, taj najpre mora da ubije zapišanog, valjda je to jasno svima koji nisu izdajnici i strani plaćenici.

Mogu samo da zamislim kakva bi pometnja nastala da je Sergej parafrazirao naslov jednog (po meni još boljeg) Vianovog romana – „Vadisrce“ – ali to više nije od značaja jer se bliži vreme – a možda je već i došlo – kada će grobovi početi da pišaju po nama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Ostavite odgovor na fortress Odustani od odgovora