Johan Krojf u cvetu podviga 1Foto: Privatna arhiva

Kao anđeo istorije, preneta iz kolumne jednog uvaženog autora, elektronskim društvenim mrežama strujala je danima tokom Svetskog fudbalskog prvenstva u Kataru sledeća priča o dostojanstvu i čojstvu, i svako ko ju je citirao i parafrazirao osećao se odvažno i ponosno, kao da je ona deo njegovog sopstvenog iskustva i podviga:

„Na Svetsko prvenstvo u Argentini, u zenitu svoje karijere, Johan Krojf odbio je da ode. Holandiju, opsednutu fudbalom, šokirao je njen voljeni kapiten kojeg su svi već videli kako u Buenos Airesu podiže pobednički pehar. Atmosfera je ključala tih dana jer se, ne bez razloga, očekivalo da reprezentacija Holandije bude u finalu tog Mundijala. Do finala su na koncu konca Holandezi i dogurali, ali bez Johana Krojfa. Nogometni genije koji je opčinio Holandiju i svet, te 1978. godine objavio je zgranutoj naciji da ne želi i ne može da se igra fudbala u zemlji (Argentini, ne Holandiji!) u kojoj se na brutalan način propagira fašizam i krše ljudska prava, posebno prava manjina. Mundijal u Argentini, ponovimo, trebalo je da bude kruna Krojfove karijere, no on je s indignacijom odbio da učestvuje na sportskim igrama u zemlji kojom vlada desničarska hunta. Te dane opisaće potom sam Krojf kao pravi pakao za sebe i porodicu. ‘Doslovno, danima nismo mogli da izađemo iz kuće. Pretnje smrću bile su naša svakodnevica.’ Pitoma Holandija podivljala je zbog ‘izdajnika’ i ’mrzitelja svega holandskog’, a u svlačionicu kluba Ajaks (Ajax) upadali su političari, čak i predsednici država, no Krojf je ostao neumoljiv. ‘Fudbal nije tek igra, fudbal je više od igre; to je način života i filozofija, a život se ne sastoji samo od kvadrature terena nego i od toga kako ga i zašto živimo. Ja ne mogu to da zanemarim, jer sam pre svega čovek, a zatim fudbaler i kapiten svoje reprezentacije‘, obrazložio je Johan Krojf svojim sunarodnicima, pokazujući im da najpre moraju biti ljudi, a zatim navijači.“

Ovu priču vrednu ushićenja i spomenika, koja je predstavljena kao nepobitna biografska činjenica slavnog majstora fudbala Johana Krojfa (Hendrik Johannes Cruijff, 1947 – 2016), poslao sam svom drugu, fotografu i novinaru Mladenu Pikuliću u Roterdam. Od njega sam istog dana dobio ovaj odgovor:

„Pošto sam hronično sumnjičav prema tome šta god i o čemu god da pišu ‘naše novine’, pa bilo to čak i o fudbalu ili vremenskoj prognozi, prelistao sam holandsku štampu iz davnih dana uoči Svjetskog prvenstva u Argentini, a zatim i iz 2008. godine, kad je Cruijff u intervjuu jednom španskom mediju, govorio o ovoj stvari. Evo, u prevodu s holandskog:

Cruijff nije otišao na Svjetsko prvenstvo ’78. u Argentinu strahujući za sigurnost svoje obitelji. Kapetan nizozemske nogometne reprezentacije izjavio je za jednu španjolsku radio postaju: ‘Istinu treba reći samo jednom! Nešto prije turnira u Argentini bili smo opljačkani.’ Naime, u kuću u Barceloni u kojoj je Cruijff tada živio sa ženom i djecom, provalili su pljačkaši i Krojfovoj supruzi uperili pištolj u glavu. Zatim su je vezali za stolicu. Nakon ovog incidenta Cruijff tjednima nije želio izbivati iz kuće, koja je bila pod policijskim nadzorom. Sa Cruijffom, Narančasti su stigli do finala na Svjetskom prvenstvu 1974. u Njemačkoj. Bez Cruijffa nizozemska reprezentacija stigla je do finala u Argentini. Izgubili su oba puta. Tada se već dobro znalo da je obitelj Cruijff napadnuta potkraj prethodne, 1977. godine. Donedavno je, međutim, kružila priča da je uzrok Cruijffova izostanka sa Svjetskog prvenstva 1978. godine incident u hotelu za igrače u NJemačkoj 1974., gdje su se, navodno, određene dame u kupatilima profesionalno iskupale s nogometašima, te je to dalo razloga gospođi Cruijff da svog supruga, četiri godine docnije, zadrži zu Hause. Sorry što kvarim iluziju o boljem svijetu i pravednim ljudima.“

I sam sam se dao u istragu. Pre četrnaest i po godina, 17. aprila 2008, The Guardian je objavio tekst pod naslovom: „After 30 years, the truth behind Cruyff’s World Cup absence”, sa antrfileom: „Dutch star reveals kidnap attempt on his family that changed his outlook on life“.

Guardian se poziva na pomenuti radijski intervju u kojem Krojf, posle trideset godina ćutanja, napokon progovara o istinskom razlogu i razvejava u vetar Barselone dotadašnje navodne uzroke za svoje odsustvo sa Svetskog prvernstva u Argentini, na kojem je u finalu Holandija od domaćina izgubila sa 3:1.

Dakle, nisu posredi bili neraščišćeni odnosi sa sponzorima i reklamnom industrijom, nije posredi bio ni uticaj njegove tadašnje supruge, kako se takođe pretpostavljalo i rado piskaralo, nego je u pitanju bio pokušaj otmice, kojem je Krojf s porodicom uspeo da izmakne, iako mu je, pred suprugom i troje dece, puška bila uperena u čelo.

Taj tragični događaj uticao je ne samo na Krojfovu odluku da ne igra na poslednjem svetskom prvenstvu na kojem je mogao da igra nego i na njegov pogled na svet.

Kao naravoučenije novinarima da za pisanje nisu dovoljne samo lepe namere, da su, naime, žilave činjenice ipak presudne, nek posluži ova priča o slavnom Krojfu, igraču Ajaksa i Barse, koji je među nama živeo sve do pre šest godina, a evo, sad, pred Božić, treba pisati i o onome koga među nama nema već dva milenijuma, ako je ikad među nama i boravio.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari