A, šta mislite ko će biti šef kabineta Ane Brnabić pošto je Vučić svoje preveo na Andrićev venac?

To ime će mnogo reći u smislu tehnologije komunikacije između Andrićevog venca i Nemanjine. I tu lako može biti ‘senzacija’. Samo što ‘šef kabineta’ verovatno ne bi toliko dugo bio bez funkcije kao Bata Gašić.

Stvarno verujete da je velika drama zbog izbora Ane Brnabić u SNS i SPS? Pa zar nije bolje da nezadovoljnike u javnom mnenju zbog LGBT premijerke apsorbuju Ivica i Palma nego Boško Obradović ili neko sa tvrđe desnice ko nije pod kontrolom.

Brnabićkina vlada se mora gledati u kontekstu Vučićevog odnosa prema ‘beogradskom pitanju’, a njen rok će i zavisiti od Vučićeve strategije po prestoničkom rebusu u odnosu na parlamentarne izbore.

Bude li Zorani Mihajlović još i ‘podeljeno’ ministarstvo radi nečijeg ‘namirivanja’ ona lako može biti najveća gubitnica izbora. I zbog neostvarenih premijerskih potencijala (koji su realni), a i iz stranačke pozicije ako tamo v.d. bude Nebojša Stefanović. Mada se učinilo da gostovanjem u „Amidži šou“ njene akcije rastu.

U onoj euforiji nakon Petog oktobra koja sad pomalo deluje naivno, čula se i teorija da je Srbija toliki civilizacijski prevrat napravila da je maltene ostvarila onu utopiju iz Platonove ‘Države’ da će vladati najumniji, filozofi dakle, jer su zanesenjaci znali kako Mićunović skoro poetski zbori o Spinozi i Tomasu Pejnu, kako to o Tokvilu i Slobodanu Jovanoviću čini Koštunica, ili Đinđić o Karlu Šmitu ili Jirgenu Habermasu. Ali, Miloševićevo ‘malo morgen’, uzvratilo je udarac i do danas kao zalutali metak luta ovim prostorima.

Sa Vučićevom odlukom da Ana Brnabić bude premijerka, ova zemlja kao da ostvaruje novu utopiju – da civilno društvo zaista može imati neku realnu vlast u državi, odnosno da se bar neke temeljne vrednosti civilnog društva nametnu kao državni prioriteti. Utopiju što pre treba zameniti realizmom, jer meni ljudi upućeni u kuloare i konstelaciju moći, ne pominju mnogo ni civilno društvo, ni reforme, ni LGBT orijentaciju, niti se mnogo uljuljkuju cool reakcijama na Anin izbor sa Zapada, niti se sekiraju zbog Ivice, već kažu da je ‘pobedila jedna linija sa galerije’. A, na galeriji gde je bilo mnogo ‘linija’ u vreme zakletve ne sede poslanici Srpske napredne stranke. I što za Srbiju, naglašavaju, uopšte ne mora biti loše s obzirom kakve su neke druge konkurenstke ‘linije’. I da onda reforme treba posmatrati ‘u koleraciji’, pa običan čovek nek’ dešifruje.

Vučić je podsetio jasno i cinično svoje naprednjake da je i on malo doprineo njihovoj pobedi pa otuda je logično i da uvaže njegov stav da premijer ne mora biti iz SNS, iako je delegacija SNS na kosultacijama u Predsedništvu hrabro imala kontra stav.

Na famoznoj Vučićevoj konferenciji za medije gde je obnarodovao Anu Brnabić, Vučić je poručio i da moraju odgovarati oni koju su napali novinare na dan njegove zakletve, ali nije propustio da se verbalno obriši na opoziciju i na tom mestu je pokazao kontradikciju: S jedne strane, optužio je opoziciju da se ponaša kao Milošević jer organizuje ‘kontramiting’, a s druge je insinuirao u Miloševićevom stilu da opoziciju u stvari čine ‘snage haosa i bezumlja’.

Demokratska javnost od Ane Brbnabić očekuje da se ponašakao kao premijer ‘osigurač’. Šta to znači? Pa slično kao što je Tijanić bio ministar kod Mirka Marjanovića, ali u jednom trenutku kad je pređena crvena linija, on se povukao. U tom smislu časna ostavka je najveća moć u rukama Ane Brnabić. Ili bar jasno izrečen stav (bude li prelaženja crvene linije), koji će na momenat zaličti na ‘kohabitaciju’. To će biti i mera stvari, koliko će nova premijerka sebe emancipovati od utiska marketinške fore i simpatičnog rekvizita u Master of Puppets režiji.

Bila bi greota da sad Ana piše neki novi ekspoze, kad ima onoliki Vučićev koji on nije stigao do kraja da realizuje. Dovoljno je da ga ‘apdejtuje’. Jel’ Vučić jasno kazao da je poklon knjige ministrima na poslednjoj sednici Vlade koju je vodio kao premijer, delio po ‘triki kriterijumu’, pa je tako Ana Brnabić dobila knjigu o ministru finansija i premijeru Kraljevine Jugoslavije Milanu Stojadinoviću. LJudi koji ga dobro poznaju kažu da Vučić obožava Stojadinovića i da se ne bi poigravao s njim, odnosno sa osobom kojoj poklanja knjigu.

Vučićeva odluka još više je etablirala NALED (Nacionalnu alijansu za lokalni ekonomski razvoj), odakle Ana potiče, koja bi tek sad kao think tank mogla imati ekspertski uticaj – pozicionirana kao ključni sagovornik Vlade i Parlamenta, sa potencijalima reformskog ‘Hizmeta’ u dubini srpskog društva (administracije).

Pomenu Vučić i kontroverznu muzičku fontanu na Slaviji. Pretpostavljam da oni koji kritikuju ovu ‘instalaciju duginih boja’ (koja bi kao takva možda trebala da dođe pod ingerenciju Ministarstva kulture), ne primećuju kojom brzinom se gradi ‘Hilton’ par stotina metara odatle, i ne razmišljaju da li će, i pod kojim uglom fontana moći da se vidi iz ‘Hiltona’?

Da se pohvalim, i ja sam dobio par opklada da će Ana biti premijerka, ali kladio sam se tek za Đurđevdan, dok je moja koleginica Radojka Nikolić još prvog marta na uporno insistiranje Jovane Joksimović na Pinku rekla da će novi premijer verovatno biti Ana, pa je par dana kasnije uradila intervju s njom za ‘Biznis’ magazin, a Anina ‘intonacija’ bila je premijerska. To je pojačalo ‘kvotu’.
Kao predsednik Republike, Vučić svoju delegiranu vladu uvek može da kontroliše i arbitrarnim metodom i ‘bilateralnim odnosima’ sa pojedinim ministrima kojima bi premijer bio samo formalno nadležan.

Kao što se Mirko Cvetković, na primer, pitao o Kosovu ili o naslovnim stranama Tadićevih medija. Mada, bilo bi interesantno videti dijalog između Albina Kurtija i Ane Brnabić, zar ne? Iako je Vučić najavio podelu dužnosti – Ani ekonomija i administracija, Dačiću politika, bilo bi celishodno i u političkoj sferi iskoristiti i pozitivne reakcije povodom Aninog imenovanja na Zapadu i u Regionu.
Vučić izgleda ponekad misli da jednim velikim modernim potezom ‘prosvećenog apsolutizma’ može sanirati sve tekovine i posledice ‘seljačkog staljinizma’. A, čak nije odoleo ni da na istoj konferenciji čin obnarodovanja Ane (koji jeste bez sumnje prosvećen) relativizuje verbalnim drvljem i kamenjem na ‘snage haosa i bezumlja’. Sve je to moglo elegantinije. Potez više, jer opozicija je već bila matirana. Možda će moći u budućnosti.

Pokazala se ispravnim tvrdnja da je logično da Vučić ‘vrati klatno’ nakon što je Bratislav Bata Gašić otišao ‘na Brdo’, kako se žargonski zove BIA centrala, i kada je ‘fugovanje’ počelo od strane opozicije cinično da se uvodi u žargon kao politički stil. To je značilo velike šanse da nova vlada bude uslovno rečeno ‘ženska vlada’, u smislu ‘da ćemo s našom prvom premijerkom (i njenim ministarkama) prebaciti domete i Milke Planinc i Jadranke Kosor i Željke Cvijanović’. I tada je bilo jasno da SPS može računati samo na ‘kompenzacije’.

Ne zaboravite da je Ana kao ministarka znala reći da je dobro da Srbija ima premijera ‘koji ume i da podvikne’ (Vučića), a ‘našoj eliti’ je poručila da napadima na sve, pa i na ono što je dobro urađeno, Srbiju tera u beznađe. Možda bi na čudan način upravo nova premijerka mogla biti i opoziciji motiv da napusti nihilističku fazu i krene u pravcu onoga što im je i Vučić poručio – pobedite me hrabrošću i istinom!

Ana je kao ministarka rekla i da se ‘za sada’ neće učlaniti u SNS zato što još nema poverenja u stranke. A, šta ako u međuvremenu stekne poverenje u stranku? Da li bi njen ulazak u SNS pomogao i opoziciji da se mane antipartizma i okrene stožernosti. Putu povratka u nedra DS. S time što nestranačke ličnosti u opoziciji nisu fascinirane Šutanovcem kao Ana Vučićem. Što može biti i Draganov kvalitet.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari