Atlas ukrštenih sudbina

Program predstava iz sopstvene proizvodnje, Grad teatar započeo je premijerom komada „Kaligula“, po motivima romana Albera Kamija (dramatizacija Livija Pandur), u režiji Tomaža Pandura, koja je izvedena preksinoć na prostoru iza Osnovne škole „Stefan Mitrov Ljubiša“. Projekat reditelja koga poznajemo po velikim ostvarenjima i svojevrsnim pozorišnim spektaklima, ali i kao laureata Nagrade Grada teatra za dramsko stvaralaštvo, izazvao je veliku medijsku pažnju još od trenutka kada je počeo da se radi. Naime, reč je o najvećoj pozorišnoj koprodukciji do sada, u kojoj su, pored budvanskog festivala i Pandur Teatar iz Ljubljane, Gradsko dramsko pozorišta „Gavela“ iz Zagreba, Kazalište Radeta Šerbedžije Ulises na Brionima, Ohridsko leto i italijanski Mitelfest. Priča velikog francuskog pisca o apsurdnom vladaru koji je želio nemoguće – da pobedi smrt, da promeni čitav univerzum, a s obzirom na moć koju je imao poverovao je da to može da učini bez obzira na ljudske žrtve, govori i o prekoračenju granica čovekove slobode. Tako se apsurdna sudbina savladava na neljudski način, nedozvoljenim sredstvima, zbog čega se ova drama shvata i kao alegorija na fašizam i nacizam, i takvo stanje duha.

Tema za ceo život

U jednom kazališnom laboratoriju dokazali smo da teatru možemo vratiti vjeru u moć ljepote. Jer, radi se o fantastičnom umjetničkom i kreativnom putovanju, sa divnom ekipom glumaca, onih koji u kazalištu ne imitiraju, ne predstavljaju, nego stvaraju kazališnu stvarnost i vjeruju u tu misiju – rekao je reditelj koji poslednje dve godine svoj pozorišni san ostvaruje na prestižnim španskim scenama u Madridu. Objašnjavajući rad na predstavi, Pandur je istakao da je „Kaligula“ jedna od onih tema o kojoj se razmišlja i koja se radi cijelog života. „Kaligula je opsesivno opčinjen mjesecom, i nakon kraja, u nekoj budućnosti koja će se dogoditi. Šta danas znači imati mjesec u svojim rukama, spavati s mjesecom, mnogo je više od metafore – mislim da smo uspjeli preslikati mjesec, zato što ova predstava vraća vjeru da je teatar živi organizam, možda jedan od posljednjih živih organizama u umjetnosti. Događa se tu, pred našim očima, i zato nikada nisam brinuo za budućnost kazališta i da li će opstati. Film je zamrznuta slika, mnoga druga umjetnička djela su slična, a teatar je realnost pomiješana sa snovima. Vjerujem da on služi da nismo toliko sami“, istakao je Pandur. On je objasnio i da je jedna od velikih tema koje Kaligula otvara pred nama pitanje slobode, čije granice postavljamo sami, pravimo svijet po našoj mjeri i živimo ga.

Kaligula kojeg je videla budvanska publika smešten je u teatar Velikog Meseca, u vremensko-prostornu zonu „zlatnih idola“, apsolutne slobode, žudnje za moći. To je Atlas ukrštenih sudbina. Metamorfoze. Migracije. Mutacije. Nevidljivih gradova. Od megalopolisa do nekropola. Tragedija inteligencije. Misli u pokretu. Trijumf lepote. Pejzaž Osamljenosti. Carstvo haosa? A čitav svet je na suđenju sa posmatračima, žrtvama, kriminalcima, sudijama, svedocima, optuženima, uz publiku.
Kaligula u predstavi kaže: „Ne, ne sećanja. Moram završiti sa njima, jer nemam vremena za gubljenje. Ali, ko bi se usudio na ovom svetu da me osudi, ovde gde nema nevinih i niko nije sudija? Neću imati Mesec. Nikada! Ali, kako je teško toga biti svestan a ipak nastaviti do gorkog kraja! Slušaj! Nevinost se naoružava za rat, sprema se za finalni trijumf. Ni strah ne traje. Spremam se da uđem u to veliko ništavilo, gde je srce otišlo na počinak. Sve izgleda tako komplikovano. A ipak, sve je tako jednostavno. Kad bih dosegao Mesec, kad bi ljubav bila dovoljna, sve bi se promenilo. Ali, gde mogu ugasiti ovu žeđ? Koje srce, koji bog bi bio dubok i čist za mene kao veliko jezero? Ni ovaj svet, ni onaj svet nemaju mesta za mene. Ali ja znam, i ti znaš da sve što mi je trebalo je da se nemoguiće obistini.“
Sve Kaligule našeg doba, kako bi, takođe, mogla da se čita ova predstava, grupa „Numen“, koja je potpisala scenografiju, upakovala je u veličanstvenu scenografiju sa bazenom, i čitava autorska ekipa ispraćena je velikim ovacijama – reditelj Tomaž Pandur, glumačka ekipa – Livio Badurina, Sven Medvešek, Hrvoje Klobučar, Dijana Vdušin, Sven Šestak, Ozren Grabarić, Filip Križan, Vedran Živolić, Igor Kovač, Silvio Vovk, kostimograf Angelina Atlagić, koreograf Ronald Savković, kompozitori Boris Benko i Primož Hladnik.
„Kaligula“ se igra i sutra, u 22 sata, u prostoru iza Osnovne škole „Stefan Mitrov Ljubiša“.