Legenda kaže da je Kit Ričards u snu smislio čuveni rif za „(I Can’t Get No) Satisfaction“, najveći hit i najprodavaniju ploču koju su Rolling Stonesi ikada snimili. Rif mu se učinio dobrim, pa je, polusvestan, uzeo gitaru, uključio kasetofon i odsvirao ono što je imao u glavi. Ujutru je pustio traku i odslušao nekoliko sekundi muzike i pola sata sopstvenog hrkanja.

Legenda kaže da je Kit Ričards u snu smislio čuveni rif za „(I Can’t Get No) Satisfaction“, najveći hit i najprodavaniju ploču koju su Rolling Stonesi ikada snimili. Rif mu se učinio dobrim, pa je, polusvestan, uzeo gitaru, uključio kasetofon i odsvirao ono što je imao u glavi. Ujutru je pustio traku i odslušao nekoliko sekundi muzike i pola sata sopstvenog hrkanja. Odsvirao je rif i Džegeru, usput ga obavestivši: „Reči koje idu uz ovo su I Can’t Get No Satisfaction“.
Narednih dana, međutim, entuzijazam je splasnuo, pa se Ričardsu i Džegeru činilo da pesma ne valja. Ipak, gitarista je, vođen nepogrešivim instinktom, nastavio da je doteruje, tako da je bend snimio novu verziju u jednom studiju u Holivudu. Nakon što je Čarli Vots promenio ritam, već je bilo ljudi koji su smatrali kako je reč o pesmi bogomdanoj za Stonese. Zapravo, u optimiste su spadali svi osim Džegera i još uvek neodlučnog Ričardsa. Brajan Džons, Čarli Vots, Bil Vajmen i klavijaturista Jan Stjuart glasali su da „Satisfaction“ bude sledeći singl, a Mik i Kit su bili protiv. Vajmen, čak, tvrdi da je predvideo kako će to biti njihova najpoznatija pesma, i to pre nego što je bila doterivana. Navodno se kladio sa Džegerom u par čizama i, razume se, dobio opkladu.

Haos u Parizu

Stonesi su uporno iritirali javnost masnim uvojcima i božićnim čestitkama koje su slali „izgladnelim frizerima“. Osim toga, gde god su se pojavili, donosili su nered i galamu. Opisujući njihov koncert u Parizu, u prestižnoj Olimpiji, britanski list Dejli miror je pisao: „Stotine poludelih tinejdžera polomili su sedišta i porazbijali prozore u sali gde su Rolling Stonesi upravo završili koncert. Policija je isterala mlade iz sale. Neki od fanova su, izlazeći, napadali policajce i razbijali prozore u foajeu“. List je, dalje, izveštavao da su se neredi nastavili u gradu, da je 150 ljudi uhapšeno, a da materijalna šteta napravljena u Olimpiji iznosi 1.400 funti. Francuski roditelji zaključili su da „Stonesi za sobom ostavljaju pustoš“.

Iz današnje perspektive nije sasvim jasno zašto su Džeger i Ričards bili tako sumnjičavi. Kitov rif retko je rezak i pamtljiv. On se poput noža useca u mozak i, potpomognut Čarlijevim pravilnim, nemilosrdnim udarcima, pomera svaki mišić na telu. Džeger, s druge strane, više izvikuje tekst nego što peva, naglašavajući na taj način nervozu, agresiju, razočaranost i frustraciju – četiri teme o kojima „Satisfaction“, ocenjena kao nihilistički komentar zamki koje uspeh nosi sa sobom, govori uverljivije nego bilo koja pesma napisana pre ili posle nje.
Uz „Satisfaction“, Rolling Stonesi su postali planetarni heroji i jedna od najuticajnijih grupa svih vremena. Ta pesma definisala ih je kao buntovnike s mnogo razloga, generacijske portparole i, bar u očima mladih, uzore kojima bi trebalo stremiti. Establišment ih je, s druge strane, doživljavao kao noćnu moru. Gospodin Džejms Lengmur iz glazgovskog suda nazivao ih je „životinjama, klovnovima i moronima“, hoteli su odbijali da ih ugoste, a avionske kompanije odbijale su da ih voze.
Stonesi, razume se, nisu ostajali dužni: pored ostalog, javno su mokrili na jednoj benzinskoj pumpi u Londonu, što je bio skandal bez premca.
Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari