Fotografija je uvek, kako kaže Jerko Denegri, sprega između autora snimka, povoda snimanja i posmatrača, kao da postoji neki nevidljivi lanac koji ih drži na okupu – izuzetna fascinacija fotografske slike. Na izložbi „Ishodi“ Božane Marinček u galeriji Artget povezanost među akterima koje navodi Denegri mogla se intenzivno osetiti ne samo u susretu sa radovima ove umetnice, već i po usredsređenim pogledima brojnih posetilaca, koji su se valjda uželeli izražajnosti klasičnog fotografskog medija – snimaka nastalih analognim fotoaparatom.


Najrazličitije teme – od ruralnih motiva preko slika prirode, arhitekture, grada do „lajf“ situacija, način su na koji je organizovana postavka sa 48 kolor i crno-belih fotografija. Sve one posmatraču pokazuju lepotu prizora svakodnevnog života otkrivenu radoznalim i dobronamernim pogledom autorke. Slike Marinčekove nisu teške, niti dramatične, čak i onda kada objektivom dodiruju margine društva. „Opuštenost“, jedna od markantnijih iz te serije, prikazuje Romkinju, nepomičnu u svom savršeno odabranom položaju tela za predah, kako sedi na pragu ispred kuće. Pored nje su stari televizor, koji glumi „astal“, a na njemu svi potrebni rekviziti za (ne)zdrave momente dokolice – porculanska šoljica kafe, plastično kuvalo i cigarete.

– To su ljudi koji žive od sekundarnih sirovina ali koji umeju da organizuju to što imaju. Iako stvari vade iz kontejnera – oni imaju beli stolnjak, knjigu na stolu, umeju da uklope boje pronađene odeće, kaže umetnica ukazujući na detalje fotografija u kojima je na retko poetičan način prikazala svakodnevicu Roma.

U „Večeri za domaćina“ lepota jednostavnog života, prikazana je posredstvom dve scene u istom kadru – u odrazu ogledala koje „snima“ pripremanje hrane na ognjištu, te u slici domaćina koji sedi u improvizovanoj trpezariji usred šume, spokojno čekajući na obrok.

– Gotovo sve što vidimo su ishodi. Njih iznuđuju uslovi – posebni ili opšti. Ishodi međutim provociraju i vizuelno, sa kojim se ponekad suočava objektiv kao „neutralni“ posrednik, objašnjava Marinček naslov izložbe.

Ona kaže da najviše voli crno-belu fotografiju u kojoj vladaj mir i one naročite magle i refleksije… Neki od najupečatljivijih prizora u ovoj varijanti fotografske tehnike na izložbi prikazani su u fotografiji sa pognutom figurom žene koja sedi na klupi, u slikama bedema Kalemegdana, te u snimku zumirane kore posečenog drveta, čiji se nabori prepliću kao na koži neke drevne životinje. Svi ovi „ishodi“ ponajviše nas privlače magičnom snagom prizora, a svakako i neposredno iskazanom emocijom koju ova autorka ume nepretenciozno i uspešno da prenese. Izložba će trajati do 16. decembra.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari