Velikodrenovski sanjar je otišao. Čitav život između. Između oca Žike, koji ga ne da u mastiljare, ne da u borbu, i majke Milke, koja ga u svemu podržava. Između dede Jeftimija, očevog oca, čoveka biljki i unuka i dede Alekse, Lese, majčinog oca, čoveka politike. Između preosveštenog vladike Nikolaja, čiju službu i propovedi sluša svake nedelje, jedne u Ljubostinji, druge u Žiči, koji ga priprema za sekretara Bogomoljačke organizacije mladih Šumadije, i zlatoustog Radoja, kamenoresca, potpredsednika Zemljoradničke stranke, preko koga upoznaje leve ideje i Savez komunističke omladine Jugoslavije.

Između Blagoja Neškovića, koji mu daje nadu i budi ideale, i Josipa Broza, koji ih ruši i obezvređuje. Između Sretena Vukosavljevića, od koga uči kako da glasa u Skupštini i zašto seljaci pored puteva prave „svoje putiće“, koji mu posle romana Koreni reče: „E, Srbijo, šta će s tobom biti kad tvoja najtalentovanija deca pišu protiv tebe“, i Sretena Marića, koji mu je bio učitelj književnosti, kritičar i koji za roman „Bajka“ reče da je prerano napisan, a za Dobricu da je „naša strepnja i naša nada, naš greh i naše iskupljenje.“ Između Jugoslavije, za kojom u parku Tivoli 1962, posle razgovora sa Pirjevcem i redakcijom, grleći prvo drvo, plače više nego kad mu je umro otac Žika, i velikosrpskog nacionaliste, za šta ga Srbi, srpski komunisti, proglasiše. Između borbe i sumnje. Između života i suicida. Između profesora, svojih prijatelja, apstraktnih humanista koji ne vide ni čovečanstvo, a kamoli pojedinačnog čoveka i konkretnog humaniste koji pati sa ljudima koji imaju probleme. Između jugoslovenstva, kome je posvetio svoju mladost i ideale, i srpstva, kome je posvetio većinu svojih romana, a posebno Ličnu istoriju jednog doba. Između objektivizirane istine i subjektivnog osećanja. Između života koji je proživeo i snova koje je odsanjao. Između Vremena smrti, Vremena zla i Vremena vlasti. Između epike, etike i estetike. Na Moravi između đavolje i kaluđerske vodenice, gde se krije anđama.

U jednom među poslednjim razgovorima, u šetnji pored Dunava, zastao je i upitao me:

„Imaš li prilike da razgovaraš sa neistomišljenicima? Željan sam razgovora sa njima.“

Otišao je čovek koga sam voleo, od koga sam mnogo naučio i koji me s brojnim ljudima upoznao.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari